Bok svima,

ovo pismo nije namijenjeno pravim muškarcima (koji su ovdje u većini, ali ipak pišem i njima), već onom nježnijem spolu, kao i ovakvim tzv. muškarcima kao ja (da, da, ima vas). Svrha pisanja je da barem netko od vas shvati ozbiljnost teme. Dakle, riječ je poplavi. I to kod nas doma.

No, hajdemo od početka. Prije 2 dana , negdje oko 5 sati u jutro (možda i prije, teško mi je odrediti), kao kroz san, začuh kako voda veselo žubori. Isto kako kada imate pokvareni vodokotlić, pa voda teče stalno kroz školjku. Kada sam shvatio da ipak ne sanjam, dotrčao sam do kuhinje, i sledio se: voda je špricala po cijeloj kuhinji. Ventil je bio na navoju kao skalpelom odrezan - pola navoja je ostalo u cijevi u zidu (to sam puno kasnije proučavao). Krikom sam dozvao Ines, a odmah sam pozvao i mamu da hitno dođe.

Sav mokar od vode, otrčao sam do domara u neboderu, te je on pozvao hitnu intervenciju (koja je uzgred budi rečeno, došla za sat i deset minuta; usput, nisam znao da u Zagrebu po noći ima samo jedna jedina ekipa za hitne intervencije, i nisu baš najljubazniji kada ih probudite; inače u Dubravi su, a mi na Trešnjevci). Mene je poslao u šaht pred neboder, da zatvorim vodu za cijeli neboder. Kako je bio još uvijek mrak, prvo sam otvorio poklopac za kanalizaciju, a tek sam onda skužio gdje je šaht za vodu. Ušao sam u šaht, zagazio hrabro do koljena u ledenu vodu, a kako nisam imao niti šibice, svijeću, lampu, ili bilo što što svijetli, na pamet sam zatvarao sve ventile koje sam osjetio pod rukom. Zatim sam se vatio u stan. Jedno 2 cm vode je prekrivalo stan. Ines je pozvala i svog brata i roditelje, pa je nas 6 skupljalo vodu kako smo znali i umijeli. Pobacali smo po stanu svu posteljinu, ručnike, krpe, jastuke, poplune, jer je najbži način kupljenja vode bio taj. onda bi ižmikali vodu, pa sve opet na novo. To je trajalo 1-2 sata. Ne znam točno. Svi smo dali svoj maksimum.

Zatim su Inesini prijatelji odveli u nekoliko ogromnih vreća, svu mokru robu u praonicu  u kvartu. Ines je pozvala i svoju ekipu s isušivačima vlage, pa smo ih odmah uključili (isušivače, ne ekipu). Negdje oko 9 sati se stanje normaliziralo (akoto možemo uopće tako nazvati). Problem kod isušivača je taj, što su prozori zatvoreni, i teško nam je bilo spavati slijedeću noć. Išao sam i do susjeda ispod, a kod njih su skoro svi zidovi bili mokri, pa sam im se samo ispričao, sagnuo glavu, i otišao doma. Iako smo svi ispočetka bili u depresiji, kada s odmakom razmišljamo o svemu, i pod uvjetom da se to moralo dogoditi, dogodilo se najmanje zlo koje je moglo. Recimo, mi smo na toplani. Topla voda dolazi kod nas na 60 stupnjeva. Ne možeš držati ruke samo pod vrućom vodom. Dobro da se topla voda nije probila. Ili, sat, dva kasnije, Ines bi išla na posao, a ja bi bio na putu za Poreč. Laura bi bila sama doma, a moja mama dolazi po nju kada se Laura probudi, pa ju nazove (mama stanuje 5 katova iznad nas). Najgore od svega je to, što je uz puknuti ventil utičnica za perilicu suđa, po kojoj je uredno voda, ne tekla, nego špricala pod mlazom, a svi smo s rukama pokušavali zatvoriti vodu kod tog ventila. Znam da mnogima od vas zvuči čudno, ali ja sam ipak zahvalan svojim Anđelima, koji su nas ipak čuvali.

Dan kasnije, isušivači i dalje rade, parket je iskoritan, i pitanje je da li će se dići ili ne, pa još ne znamo da li ćemo imati novi parket, ili ćemo ovaj prebrusiti i izlakirati. Vidjet ćemo i kako će se ponašati štokovi, vrata i namještaj. To ipak sve nije bitno. Već se i zezamo na sve to. Stvarno je najvažnije da nikome od nas nije ništa.

A sada, nakon uvoda, ono zašto i pišem sve ovo. Nitko od nas ne razmišlja da živimo na tempiranoj bombi. Ovo je stvarno može dogoditi bilo kome. Moj iskustveni savjet: pogledajte gdje su ventili za vodu koji zatvaraju glavne grane po stanu. Imajte pripremljene ključeve (broj 6 ili 7) za zatvaranje tih ventila (po mojoj procjeni, voda je kod nas curila jedno 45 minuta, a mogla je samo par minuta). U blizini neka bude i lampa na baterije, ako treba isključiti i glavni osigurač u stanu. Mali aparat za gašenje požara stoji par desetaka kuna, i stvarno je svakome dostupan.

S obzirom da ste mi svi dragi, morao sam sve ovo napisati. I eto, ispunih ono što sam želio.

A mi smo (tek) jučer postali svjesni one isprazne rečenice:"To se ne događa nekome drugome."

I za kraj, svima vama koji uredno plaćate gradsko stambeno komunalne režije (tj., pričuvu da budem jasniji), vaš stan je osiguran samim time, jer se 2% od pričuve direktno uplaćuje osiguravajućim kućama (to sam saznao tek danas). Prema tome, ako se nekome (ne daj Bože) nešto dogodi u stanu, biti će vam plaćena šteta za sve građevinske radove, zamjenu ili popravak parketa, zamjenu ili popravak vrata ili prozora, te bojanje zidova i stropova. Namještaj nije uključen u to. Znači, svi vi koji plaćate osiguranje za stan, a plaćate uredno i režije, jednostavno ste prevareni, jer ne možete 2x naplatiti osiguranje. Danas je bio tip za procjenu štete kod nas, i sve mi to u povjerenju rekao.

Pusa svima

:)