” Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo.”

Knjiga Sirahova* 42,14

Najveći biblijski prorok Izajia o ženama:

Bezvlađe u Jeruzalemu
“Deran tlači narod moj i žene njime vladaju.”

Prigovor ženama
I reče Jahve: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu.” U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, prstenje i nosne prstenove, skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, zrcala i košuljice, povezače i rupce. Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.
Jeruzalemske udovice
Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu. Vrata će tvoja kukat’ i tugovati, na zemlji ćeš sjedit’ napuštena. sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka – u dan onaj: “Svoj ćemo kruh jesti,” reći će, “i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu.”
Izaija 3,12-25

PJESMA O VRSNOJ ŽENI
Izreke 31,10

Teolozi često kontriraju tvrdnju da je žena ponižena u Bibliji, navodeći sljedeće stihove “pohvale radinoj ženi”:

Tko će naći ženu vrsnu?
(valjda je to jako teško, vrsnih muškaraca ima posvuda, ali vrsna žena…)
- Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.
- Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.
- Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.
- Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.
- Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.
- Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.
- Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.
- Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.
- Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
- Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju
(Vrsna žena rađa sinove, a ne kćeri.)

Ali nikada ne navode zadnji stih, koji spominje čime se “bavi” njezin suprug dok se vrsna žena danonoćno pretrgava od svih mogućih poslova:
Muž joj je slavan na Vratima, gdje SJEDI sa starješinama zemaljskim.

Pozitivni ženski likovi?
Bibliolatri vole navoditi neke biblijske žene, koje su navodno primjeri ravnopravnosti žena i muškaraca:
Hanna – služavka; htjela je biti trudna.
Ruta – rodila slavnog sina Solomona (dobar stroj za rađanje sinova).
Miriam – nije ništa prorokovala, samo je udarila u svoj bubanj i pjevala; a bog Jahve ju zarazio neizlječivom i sramotnom leprom radi opravdane kritike Mojsija.
Sara – je pokorno zvala muža Abrahama svojim gospodarem, i nagovorila ga da protjera drugu ženu sa sinom u pustinju, jer je željela da sve naslijedi njezin sin.
Debora – bijaše sutkinja, ali nije se ničime isticala. Nije bila nikakav vojskovođa, samo je jednom vojskovođi dala savjet.
Esterina – uloga je nalikovala junakinji kakve sapunice, radije nego vođe svog naroda.
Naomi – nije prodavala samo nekretnine, već i Rutu.
Marija, Lazarova sestra – svojom kosom briše Isusove noge polivene pre-dragocjenom svetom mašću.
Marija – je tek poslušna utroba za rođenje sina Isusa
I to je to.

Sljedeći ženski likovi nisu tako “bezazleni”:
Saloma – zbog neuzvraćene ljubavi, zatražila je i dobila odsječenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju.
Delila – prijevarno izručila supruga Samsona neprijateljima u ropstvo, sljepoću i smrt.
Nepoznata žena – je ubila klinom kroz glavu generala u bijegu, ali nije odlučila o ishodu bitke kao npr. Samson sa svojom čeljusti od magarca.
Eva – je unijela grijeh radi kojega svi umiremo/prokleti smo od rođenja, pa nam je muškarac Isus morao otvoriti vrata u Raj (samo ako ga priznamo).

Fatalna udovica Sara i njezinih 7 muževa

Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja:
“Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!” Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi.
Ali onda, promislivši, reče u sebi: “Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.”

Ova pričica sugerira da u udovice ulaze fatalni demoni koji ubijaju njihove muževe. Iako je Sara odlučila da se NE objesi, poruka je jasna.

Poligamija + mnoštvo ljubavnica
U Bibliji se spominju razni “slavni sveti muškarci” koji imaju mnoštvo ljubavnica i supruga, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Nigdje se to ne osuđuje. Solomon npr. ima 700 žena i 300 ljubavnica – prilježnica. Možemo samo zamisliti kakva je kvaliteta emocionalnog-društvenog-seksualnog života žena u takvim brakovima. Kao što se opisuje u Knjizi Postanka (21,10), ljubavnica se može otpustiti kada više nije potrebna, a kada supruga dosadi, nabavi se još jedna ili otjera stara. Abraham je imao dvije ljubavnice (konkubine); Gideon: barem 1; David: mnogo; Nahor: 1; Jakob: 1; Elifaz: 1; Gideon: 1; Kaleb: 2; Manaše: 1; Saul: 1; David: barem 10; Rehoboam: 60; Solomon: 300; neidentificiran Levit: 1; Belšazar: više od jedne.

Spaljivanje djevojaka

Kćer kao žrtva paljenica za uspješan ratni pohod

“I Jiftah se zavjetova Jahvi: Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu.”
Knjiga o sucima 11,39

I tako je Jiftahu izašla u susret kćer i on ju je spalio na žrtveniku, a bog ga nagrađuje tako što postaje slavan sudac u Izraelu.

” Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti.“
Levitski zakoni 21,9

Dakle djevojka se ne spaljuje da bi se “očistila od svojih grijeha i tako otišla u raj” (formulacija milostive Inkvizicije prema naputcima iz Novog Zavjeta). Ona se mora spaliti zato da se spere ljaga sa ugleda njezinog oca. Nije ju dobro čuvao, pa se odmah odala bludništvu. Spaljivanjem te djevojke, njezin otac se oslobađa od javne sramote. Djevojka je u cijeloj priči nijema mumija bez ikakvog prava, duše i života.

Spali obje žene, i kćer i njezinu majku, jer ih je oženio isti muškarac
Čovjek koji se oženi kćerju i njezinom majkom – krajnja je to pokvarenost! – neka se u vatri spali i on i one, da među vama ne bude pokvarenosti.
Levitski 20, 14

Muškarac je u to doba imao apsolutnu moć. Žene su im se morale pokoravati ili bi protiv njih iznio kakvu optužbu i na sudu ne bi imale nikakve šanse. Biblija strogo propisuje da se u ovakvom slučaju spale svo troje: muškarac, kćer i njezina majka. Vjerojatno živi, na lomači… Milostivi Bog nije mogao izmisliti neki blaži zakon? Npr. da se brak poništi. Zar nije KRAJNJA BIBLIJSKA POKVARENOST donositi propise o spaljivanju živih ljudi?

Neka se mlada trudnica spali!

“Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela.” “Izvedite je”, naredi Juda, “pa neka se SPALI !”
Post. 38,24

Apologeti koji napadaju ovaj sajt, posprdno tvrde da su “ovi citati iščupani iz konteksta”. Kakav uopće kontekst biblijske naredbe da se spaljuju mlade trudnice može biti koji bi to opravdavao?
Nakon što je Juda naredio da se trudnica koja je začela izvan braka spali, narod ju “izvodi” – u očitoj nakani da je “po božjim naputcima iz Svete Knjige kazni” za njezin grijeh. Ali sirota osuđenica na smrt u vatri ima dokaz da je to dijete napravio upravo onaj koji ju je prokazao. Onda se Juda predomislio i odlučio poštedjeti je užasne smrti.

Dok su je izvodili, ona poruči svekru: “Začela sam po čovjeku čije je ovo.” Još doda: “Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!” Juda ih prepozna pa reče: “Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu.” Ali više s njom nije imao posla.

U nastavku priče, “poučno” se opisuje postupak utvrđivanja koji je sin od dvojice blizanaca prvijenac. To je izuzetno važno Jahvi, jer će to dijete biti posvećeno Njemu Bogu Stvoritelju. U tu svrhu babica veže konac za ručicu koja se prva promolila iz majčinog tijela.

Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. Dok je rađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: “Ovaj je izišao prvi.” Ali baš tada on uvuče ruku te iziđe njegov brat. A ona reče: “Kakav li proder napravi!” Stoga mu nadjenu ime Peres. Poslije iziđe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

Ubij vješticu!

Ne dopuštaj da vračarica živi!
Knjiga Izlaska 22,17

Spas od grijeha dolazi kroz oganj!
Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. (14) Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. (15) Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
1 Korinćanima 3,15

Posijeci i u vatru baci!
Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.
Luka 3,9

U žarki oganj one koji se ne pokoravaju Isusovim evanđeljima !
…kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa.
2 Solunjanima 1,8

Evo gdje je kršćanska “Sveta” Inkvizicija našla pravila i naloge za spaljivanje vještica* – u Bibliji! O kažnjavanju sinova svećenika niti riječi. Muškarci mogu imati i ljubavnice i mnoštvo supruga. Zar je moguće da se u “Svetoj knjizi” nalazi tekst kojim se naređuje spaljivanje mlade trudnice samo zato jer je vodila ljubav, a nije udata? Ili zato jer se bavila proricanjem i ljekovitim napitcima? Bolje provjerite sami. Možda sam to izmislio, “jer sam na strani zla i mrzim kršćane”?
‘Sveta’ Inkvizicija je očito pobožno doslovce slijedila naputke iz Svetoga Pisma. Ne radi se o “pogrešnom razumijevanju nesavjesnih pojedinaca” nego striktnom pridržavanju onoga “što je Bog naredio, a proroci zapisali” u Bibliji. Je li Bog zaista naredio spaljivanje djevojaka? Je li Biblija zaista preslika Božanske Objave ili baljezganje sadističkih primitivaca? Kada bi ostatak Biblije bio prepun hvalospjeva ženama (a nije), samo ovo “pravilo” bi bilo dovoljno da svo “dobro” ove knjige padne u vodu.

Kako objasniti sljedeće Isusove riječi u svjetlu Zakona o spaljivanju trudnica, ubijanju vračarica i naputaka Proroka za spaljivanje živih djevojaka uhvaćenih u seksu?

“Ne mislite da sam došao dokinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao dokinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. (19) Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.”
(Mt 5,17)

Ne samo da Isus nije dovodio u pitanje NITI JEDAN propis iz Zakona tj. naredbi navedenih u Starom zavjetu. On fanatično galami da se čak niti jedan zarez niti slovce ne smiju dovesti u pitanje, a kamoli neki od Zakona poput ovoga o spaljivanju djevojaka za tako nedužne stvari kao što je malo ljubavne igre ili gatanje. Epizoda o Isusovom spašavanju bludnice od kamenovanja – “Neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha ” – dokazan je falsifikat koji je dopisan stoljećima kasnije, ne bi li se lik Isusa nekako prikazao milosrdnijim nego što je bio.

Procjene oko toga koliko je nevinih žena mučila i živih spalila kršćanska inkvizicija tijekom 250 godina, kreću se od 200.000 do 2 milijuna ! Kalvin kaže: “Biblija nas uči da postoje vještice i da ih treba ubiti … ovaj Božji zakon je univerzalni zakon.” Martin Luter je vjerovao da vještice treba spaljivati i ako nikome nisu učinile nikakva zna . dovoljno je što su potpisale pakt s đavolom.
Na zahtjev dvojice inkvizitora, profesora teologije/redovnika sa Univerziteta u Koelnu, Heinricha Kramera i Jacoba Sprengera, papa Inoćencije VIII u prvoj godini svojeg pontifikata, 1484., izdaje bullu “Summis Desiderantes Affectibus”, ili čuvenu vještičju bullu, koja osuđuje vještice i naređuje njihov progon:

“Inoćencije, Biskup, sluga slugu Božjih, za vječno pamćenje. S najiskrenijom brigom, i u skladu sa zahtjevom Našeg apostolstva, a sa željom da katolička vjera u ovaj naš dan raste i posvuda se širi, a da se sva heretička iskvarenost protjera izvan granica vjere, Mi sa radošću potvrđujemo i odobravamo sredstva i metode za ostvarivanje naše pobožne želje…”

Nedavno je došlo do Naših ušiju, nemalo nas gorko ražalostivši, da su u nekim dijecezama …mnoge osobe … prepustile se đavolima, inkubusima i sakubusima … i skrenuli od Katoličke vjere … ubijale novorođenčad još u utrobama majki kao i mladunčad stoke, uništavali prinose, vinograde, voćke, kukuruz, pšenicu, … nanosili velike boli ljudima i stoci … sprečavale muškarce u spolnom činu i žene u rađanju i najgore od svega, odricali su se od Vjere koja je njihova po sakramentu svetog krštenja.
Naši dragi sinovi Henry Kramer i James Sprenger, profesori teologije, Inkvizitori … premda ovlašteni … neki klerici su sramotno negirali da se te gnjusobe čine na njihovim teritorijima …
Stoga Mi kao našu dužnost … želimo otkloniti sve prepreke za obavljanje dobrog djela naših inkvizitora … da primijene snažan lijek protiv te bolesti hereze i drugih zala koja uništavaju mnoge duše … Našim apostolskim autoritetom Mi proglašavamo da spomenuti inkvizitori imaju ovlasti pravednoj korekciji, zatvaranju i kažnjavanju svake osobe, bez ograničenja.

Non obstantibus … Neka se stoga nitko ne protivi … Ali ako se itko usudi tako učiniti, što je Bog zabranio, neka znade da će na njega pasti gnjev Svemogućega Boga, i blaženih Apostola Petra i Pavla.

U Rimu, u Sv. Petru, 9.12. godine gospodnje 1484., u prvog godini Našega pontifikata.
“The Geography of Witchcraft,” od Montague Summers, pp. 533-6 (Kegan Paul).

On imenuje 2 inkvizitora Jakob Sprenger i Heinrich Kramer-a, dominikanske redovnike. Godine 1487. oni izdaju sramotnu knjigu užasa Malleus Maleficarum (Malj vještica) gdje citiraju i “Anđeoskog Doktora” Svetog Tomu Akvinskog (1225-1274), koji je nevjeru u vještice nazivao grijehom ateizma. Tu je i slavna izjava: Haereses est maxima opera maleficarum non credere (“Ne vjerovati u vještičarstvo je najveća od svih hereza.”). Ubrzo se prešlo na torture kao metode iznuđivanja priznanja… Crkva se još nije ispričala za taj ogroman zločin.
Interesantno je kako crkveni apologeti pokušavaju sprati tu ljagu. Tvrde da je Inkvizicija “samo davala svoje mišljenje” o tome je li netko heretik/vještica ili nije, a onda su “surove svjetovne vlasti izvodile egzekuciju”. Je li kriv krvnik ili onaj tko ima moć narediti mu smaknuće?

Biblijska pravila za silovanje

A.) Silovanje djevice
” Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, (29) tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ. “
Ponovljeni zakon (22,22-28)

Kakva je to pravda – siluj ako ti se djevica svidi, pa ju otkupi i oženi
Skrnavljene se odnosi na “vlasništvo oca”. Djevojčin otac je ponižen, pa mu treba platiti za bruku i nelagodu.

B.) Silovanje udate u muževoj kući
” Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti.”

A što je sa masovnim silovanjima u ratnim pohodima?????

C.) Silovanje zaručene negdje u gradu
” Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, (24) oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. “
Pnz 22,23

Zato što se nije čulo njeno zapomaganje, treba je ubiti kamenovanjem. Ako joj je silovatelj stavio nož pod grlo da ne viče, također je treba ubiti. Silovatelj se kažnjava ne zato što je nanio zlo ženi, već što je oštetio ponos muškarcu, njezinom zaručniku. Ako ga uhvate, naravno. Ali kako će ga uhvatiti i kazniti za taj čin? Ako žrtva silovanja to prizna, ili otkrije počinitelja, bit će kamenovana (jer nitko nije čuo njezino zapomaganje).

A što je sa ponosom Žene?????

D.) Silovanje zaručene u polju
” Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć. ”

Kao da gornja pravila nisu bila dovoljno podla, pod naslovom:

Ćudoredni zakoni

u Svetom Pismu čitamo i ovo:

“Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku.

Jeste li dobro pročitali ovo što tu piše? Čitate li Bibliju trezveno i promišljeno? U slučaju da zavodniku djevojčin otac neda svoju privolu za ženidbu (bez te privole djevojka se ne može udati!), zavodnik plaća srebrom za svoje zadovoljstvo “što ju je zaveo i s njom legao”, i ide dalje, a otac zadovoljno broji srebrne novčiće i čeka sljedećeg zavodnika od kojeg će naplatiti uslugu.

Knjiga brojeva 30,3-16
Svaki zavjet ili zakletva žene ne vrijede ako ih ne dozvoli ili ne poništi prvo njen otac, a onda muž.

“Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, a ona izađe iz njegove kuće, ode i pođe za drugoga pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće – ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo – tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. ”

Postupak sa zarobljenicama

Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, ako među zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. Dovedi je svojoj kući pa neka obrije glavu, obreže nokte i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujući svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena.

Kako sramotno postupanje sa ženama čije obitelji su zarobljene ili stradale u ratu. Nema pravila o tome što učiniti sa ženinom djecom ili bližnjima (čemu taj nevažni detalj), ali precizno se navodi da se mora ošišati, skinuti dogola, a kasnije se smije silovati. Ako mu nakon toga nije po volji, vojnik je može otjerati “kud god joj drago”. Jedina biblijska milost izražena je time da je ne smije prodati za novac u robove, kao kakav odbačeni predmet, jer je zadovoljio svoju pohotu na njoj, pa to ne bi bilo u redu.
Kako apologeti tumače ovaj odlomak?

- “šišanje se obavlja zbog zdravstvenih razloga,
- pravilo se odnosi na obostrano zaljubljeni par mladih koji želi stupiti u sveti brak,
- skidanje do gola je ustvari preteča odijevanja sirote žene u nove haljine nakon relaksirajuće kupke,
- dozvoljen je rastanak, ako ne odgovaraju jedno drugome,
- izražava se bezgranična sloboda kretanja svih žena,
- zadnje pravilo je očiti signal da Biblija želi ukinuti ropstvo.”

Tako otprilike izgledaju ljigava apologetska prenemaganja u pokušaju da se nešto u Bibliji što je očito odvratno, prikaže kao vrhunska pravednost i mudrost.

Tko je pisao sve ovo????

Izopačeni um koji se bojao žena

...ovo nije volja Božja ...