Sa čuđenjem je listao novine jer odmah je prepoznao te kokoši-ptice ali sad u drukčijem izdanju. Ti isti koji su nekada bili bahati i nedodirljivi moćnici sad su bili pred hajkom vlastitog ljudskog roda, kako li je samo došlo do toga da ti alfa-mužjaci završe u kavezima, pitao se vuk.

Čitao je dalje novine i vidio da ljudi stalno u vezi tih poli-tičara spominju neke n-ovce, tko li ih je više ukrao, zatajio, pojeo, sakrio, oprao…itd…. i s onim svojim vučjim mozgom zaključio da je u pitanju vjerojatno bila nabava ovčetine i to ilegalna, jer da su se oni kao ostali normalan i običan svijet predbilježili kod mesara i dali svoje podatke kao oib, jmbg, poreznu karticu, tekući račun,….itd…ne bi sad imali nikakvih problema, ali ljudi su voljeli raditi mimo zakona a sve zbog n-ovacaaaa…..i shvatio da su mesnice bile samo pokriće za rad na crno, pa zašto li su onda dizali hajku na njega kad su isti?....pitao se…

Toliko o ljudskom poštenju.

N-ovce....to mu je zvučalo poput beskonačnog niza n-ovacaaaaaa, božanstveno i basnoslovno puno,.....te poput slušne halucinacije začuje u ušima slatku riječ……beeeeeee...i potekoše mu sline niz očnjake...

Zamislio se vuk nakon ovog, za njega nesvakidašnjeg obrata u ljudskom ponašanju i odluči. Ostati će raditi na crno i u vučjoj ilegali, vuči će i dalje po šumama i gorama, neka ga love ako ga uloviti budu mogli, do n-ovaca će i dalje dolaziti nelegalno, bez otiska šape i uzorka dlake, ne pada mu napamet da završi u nekom kavezu i to možda negdje u Alpama ili Karavankama ( kao ovi u novinama ), biti će on malo pametniji od njih, važno je samo da se ne osiliš i da shvatiš kad je vrijeme da s ovaca prijeđeš na kokoške, važno je zapravo znati mjeru u životu, a ovi su očito prevršili svaku mjeru.

Jedino što nije razumio, bili su ljudski kavezi smješteni po tuđim planinama, i što li je falilo domaćem terenu poput Dinare i Velebita. Ne, nikako nije želio završiti kao ovi alfa – mužjaci i znao je on da kad se jednom navučeš na n-ovčetinu, da ti nakon toga teško pada povratka na perad, dobiješ žgaravicu od perja....znao je to iz vlastitog iskustva.

A kad izgubiš kompas pa ti se pobrkaju strane svijeta, začuješ poput sireninog pjeva blejanje iz raznih krajeva svijeta, pa se malo pomamiš, razletiš i tako valjda završiš u Alpama, na Apeninima, na Tatrama…ma…nešto mu se nije dalo dalje od domaćih planina...možda je ostario….možda je došlo vrijeme da se smiri…

.....i s par nečujnih skokova odvuče se vuk u šumu gdje ga je još dugo pratio smrad poli-tičara, zakamufliran njihovim umjetnim mirisima a koji je svejedno zaudarao gore od nagore životinje…

Nikada se više ne vrati među ljude, osim da im na crno ščepa koju kokoš ili ako se ukaže dobra prilika, smaže koju mladu i svježu ovčicu…..