Majstor je volio igrati karte i jednom je presjedio cijelonocno bombardovanje potpuno unesen u igranje pokera sa nekim od svojih ucenika. Kad su napravili pauzu da nesto popiju, razgovor se okrenuo ka temi smrti.
„Kad bih umro usred ove igre, sta biste vi uradili?“, upitao je Majstor.
„Sta bi ti volio da uradimo?“
„Dvije stvari. Prvo: da sklonite tijelo.“
„A drugo?“

„Da podijelite karte“, reče Majstor.
„Zasto si dosao Majstoru?“
„Zato sto moj zivot nije vodio nigdje i nije mi pruzao nista.“
„A gdje sada ide?“
„Nigdje.“
„A sta ti pruza?“
„Nista.“
„Pa u cemu je razlika?“
„Sad ne idem nigdje jer nema gdje da se ide; ne dobijam nista jer nema nicega za čime da se zudi.“
Majstor je uglavnom poucavao kroz usporedbe i price. Neko je jednom upitao jednog učenika otkuda mu.
„Od Boga“, bješe njegov odgovor. „Kad Bog hoce da budete iscjelitelj salje vam pacijente; kada vas ucini uciteljem salje vam ucenike; kad vam odredi da budete Majstor salje vam price.“
“Navedite jedan praktican, obican efekat duhovnosti”, reče skeptik koji je bio
spreman za raspravu.
“Evo jednog”, reče Majstor. “Kad te neko uvrijedi, mozes uzdici svoje raspolozenje uzdici do visina koje uvrede ne mogu doseci.”
“Zasto… Zasto… Zasto?”, bunio se ucenik kad je, na njegovo zaprepastenje, Majstor insistirao da on napusti manastir, jedva dvadeset i cetiri sata nakon sto je u njega primljen.

“Jer ti ne treba Majstor.
Ja ti mogu pokazati put
ali samo ti možeš da ga predjes.
Ja ti mogu pokazati vodu,
samo ti mozes da je popijes.
Zasto bi ovdje tracio vrijeme
zagledan u mene blistavim pogledom?
Znas put. Hodaj!
Eno ti vode. Pij!”
A ovaj je najbolji do sada:

Ucenik, u svome postovanju prema Majstoru, gledao je na njega kao na inkarnaciju Boga.
„Reci mi, o Ucitelju“, rekao je on, „zasto si dosao na ovaj svijet?“

„Da naucim budale poput tebe da ne trace vrijeme obozavajući Ucitelje“, bio je odgovor koji je dobio.
„Poniznost nije budalasto omalovazavanje samog sebe“, reče Majstor, „Ona dolazi iz razumijevanja da sve sto uspijevaš postici svojim naporima jeste promjena vlastitog ponasanja – a ne sebe.“
„Dakle prava promjena je bez napora?“
„Tako je“, reče Majstor.
„A kako se to dogadja?“
„Kroz svjesnost“, reče Majstor.
„A sta da covjek radi da bi postao svjestan?“
„Sta čovjek radi, kad spava, kako bi se probudio?“, reče Majstor.
„Dakle nema istinskog dobra kojim bi se neko mogao ponositi?“