Prvi put sam se susreo sa duhovnošću u pravom smislu riječi kad sam pročito knjigu od Swamija Parabhupade. Tad sam još bio ajmo reć mulac 14 godina.Kad sam to pročito to je za mene bio šok sasvim nešto drugo i kao da mi je u tom momentu sve bilo jasno kako,zašto itd.Nikad ja nisam živio po tim pravilima (ne jest meso,ponavljanje božjeg imena itd.) al mi je ta mogućnost uvijek bila u glavi ajmo reć filozofija. Petnajstak godina poslje ja još uvijek na istom mijestu samo ..........samo.......poslije sam saznao da postoje različiti pravci u toj duhovnosti personalizirani,nepersonalizirani,yogiji itd. Sai Baba mi je uvijek bio zanimljiv,više po onim čudima nego po drugome.Kad sam prvi put pročito Saia bilo mi je strano da on izavljiva da je on Bog .Sve mi je bilo prihvatljivo samo to nije ,da je on Bog.Kod Parabhupade je bilo rečeno da smo mi iskra ili ti iskre od jedne vatre  ali je rečeno da nismo vatra tj. možemo bit iste kvalitete kao vatra ali nismo vatra nismo Bog nego njegov dio.Sad kad to pišem sve je to isto što kaže i Sai Baba.AL se nisam mogo pomirit s činjenicom da je on Bog. Tamo je ,koliko se sječan bilo napisano točno koliko avatara ima i tako redom.Nije mi bilo jasno kako tako nešto uzvišeno ta filozofija ima tako puno negiranja i filozofiranja (kao mi ,kao naša civilizacija) kako svako oće bit u pravu.Tako nešto uzvišeno a sukobi.Srećom tu je bila Kaja sa svojim iskustvima a i neiskazanom ,iskazanom porukom sve ti je to  isto ne šaraj      Bog = Ljubav.

Mislio sam samo napist imali ko znanja gdje je korijen tok sukoba kako stoje stvari,možda to i nije bitno ali zato nam služi portal da se iskustva razmijenjuju.