PLAČ ILI SMIJEH - SAMO STVAR IZBORA

Piše: David Icke

UZ SMIŠLJENI GLOBALNI FINANCIJSKI SLOM I NJEGOVE PRAVE IMPLIKACIJE KOJE TEK TREBAJU U POTPUNOSTI PRODRIJETI U NAŠ SVAKODNEVNI ŽIVOT, ZA OGROMAN BROJ LJUDI NEMA BAŠ MNOGO RADOSTI.

 RAZUMIJEM, KAO ŠTO RAZUMIJEM ZAŠTO SE TAKO VELIKOM BROJU LJUDI ČINI DA JE „OVAJ ZIVOT“ SAMO „OVA BORBA“ DA SE PREŽIVI JOŠ JEDAN DAN, TJEDAN ILI MJESEC. ALI MORA LI DOISTA BITI TAKO?

Nadam se da ste uživali u predahu tijekom praznika i da ste se odmorili od ove borbe koju zovemo „život“ Uz smišljeni globalni financijski slom i njegove prave implikacije koje tek trebaju u potpunosti prodrijeti u naš svakodnevni život, za ogroman broj ljudi nema baš mnogo radosti. Mi nismo naša tijela; mi smo svijest koja doživljava iskustvo kroz hologramsko tijelo za koje mislimo da je „mi“.

Ono je samo sredstvo koje „nam“ omogućava da doživimo ovaj sićušan frekvencijski raspon koji zovemo „svijet“. Ono nije to što jesmo, samo što mislimo da jesmo. A kada povjerujemo u tu laž, živimo stvarnost tjelesnog računala i gubimo vezu s onim što zaista jesmo - svijest... Beskrajna mogućnost.

Život kao „borba“ sfera je tjelesnog programa, koji je dio Matriksovog programa, i ne mora biti naša borba ako se možemo probiti kroz vibracijski zid koji nas drži u ropstvu volje programa. Ključ za to je raditi ono što program ne bi radio i ne želi da radimo. Smijanje u lice nevoljama i smijanje u lice opasnosti i zastrašivanju dva su primjera toga. Ideja je da nas se drži u strahu kako bismo svoju moć predali onima za koje vjerujemo da će nas štititi od onoga čega se bojimo: „Dajte bankama naš novac - platite njihovu jamčevinu - spasite nas“. Također nas treba stalno držati u brizi za budućnost, u stanju barem blage depresije koja izjeda naš optimizam i radost.

Time se stvara gusto („osjećam se tako napeto i teško“) vibracijsko stanje koje nas dodatno odvaja od svjesne povezanosti s onim što stvarno jesmo - Sve što postoji... Beskrajna mogućnost.

Što više razmišljate o ograničenim mogućnostima više znate da ste u programu, a ne u svjesnosti, a energetska gustoća koja potječe od depresije i brige
(izrazi straha) zaključava vas u osjećaj ograničenih opcija i izbora - ograničene mogućnosti. To je krug - začarani krug.

SMIJTE SE!
Naše „ljudsko“ energetsko polje neprestano odražava naša mentalna i emocionalna stanja u njihovoj vibracijskoj rezonanciji i, sa svoje strane, rezonancija potiče mentalna i emocionalna stanja. Na taj način nisko-vibracijski utjecaji poput droga i kemijskih prehrambenih aditiva mogu potaknuti hiperaktivnost i depresiju.
Čini se da se radi o kemijskoj reakciji koja stoji iza problema, ali kemijska reakcija je tek 'fizički' izraz vibracijske reakcije. Stoga moramo koristiti svijest kako bismo prekinuli taj ciklus uzroka i posljedica, posljedica i uzroka.Ali kako?

Pa, kako bi bilo da započnemo ovim? Smijte se!

Pokušajte biti ozbiljni - napeti i teški dok se smijete ili dok se netko drugi smije. Smijeh razbija mjehur napuhanosti i shvaćanja sebe i života daleko preozbiljno, a i ne možete se smijati i istovremeno bili u strahu. Ne kažem da bismo se trebali nekontrolirano smijati 24 sata dnevno, ali većina ljudi ne smije se dovoljno, a neki se ne smiju skoro nikad. Smijeh razbija gustoću i omogućava energiji da teče. Kao što kaže veliki britanski komičar Ken Dodd:

„Svi smo rođeni s mišićem za smijuljenje, a ako ga vježbate svaki dan održat će vas mladima i prpošnima cijeli život, ali ako to ne činite, osuši se i otpadne“.

Godinama se nisam baš mnogo smijao dok su me u svakodnevnom životu opterećivale teškoće i prepreke koje su mi se javljale u poslu kao i pritisci oko mene, ali ogromnu sam promjenu doživio počevši od ljeta 2007. i cijelo se vrijeme ubrzava.
Sada se zahuktala do točke u kojoj "David Icke", tip rođen 1952. u Leicesteru u Engleskoj velikom brzinom nestaje. To ie neobičan, ali divan osjećaj. To je kao da se vraćam sebi, istinskom sebi, Svemogućnosti, „Jejnom“. Na rubu sam fantastičnih proboja u „tamo vani“ koji će izmijeniti moj život i smjer mog rada na Fundamentalan, izvanredan način u sljedeće dvije godine.

I dok probijam programe odgovora i reakcija u mom tjelesnom računalu, osjećam radost zbog toga što sam živ više nego ikada ranije.
Da, Zemlja može biti usrano mjesto, temelji se na represiji i kontrolu ali ako ne možemo promijeniti sve što nam se ne sviđa preko noći (iako znam da možemo ako u potpunosti shvatimo stvarnost), barem možemo promijeniti naš odnos prema onom što nam se ne sviđa. Čaša može biti napola puna ih napola prazna; situacija može bili deprimirajuća i strašna ili komična i zabavna, to je samo pitanje izbora, točke gledišta.

Nikada ne uspijevam shvaćati život ozbiljno ili biti pod stresom kada gledam na primjer pokojnog Tommya Coopera.
Tommy je bio britanski komićar koji ie 2001. umro na pozornici. Bio je izvrstan mađioničar ali je koristio svoju lažnu nesposobnost kako bi milijune ljudi nasmijao do suzaza.

Obožavam Tommya otkad sam bio mali dječak, jer dijelim njegov smisao za humor i osjećaj za komično. Kada prozrete program možete vidjeti koliko ie život stvarno komičan, kad se živi u kolektivnom transu koji ljudi zovu „stvarni svijet“.

SUSTAV SE BOJI SMIJEHA
Kako divan zvuk stvaraju ljudi koji se smiju, zvuk energije koju ne može probili nijedan izraz straha. Sam 'Sustav' boji se smijeha jer uklanja njegov osjećaj moći i autoriteta. Ako na neku vladajuću figuru reagirate bijesom i neprijateljstvom, u velikoj mjeri igrate na njihovom terenu.

Oni bi idealno htjeli bespogovornu poslušnost, ali zadovoljit će se i bijesom kao drugim najboljim rješenjem jer se lako i dalje igra na njihovom teritoriju. Ali jeste li se ikada nekontrolirano smijali pred nekim čovjekom u uniformi koji pokušava biti ozbiljan i ozbiljan i 'moćan'? Ja jesam, ne znaju što bi učinili jer je njihova moć nestala, kao da su im hlače spuznute na pod.

„Suštav“ je komičan, pa trebamo i njega i sebe prestati shvaćati toliko ozbiljno. Velika je to promjena percepcije koja će nas osloboditi. Da, trebamo znati kako nas i zašto kontroliraju i tko ili što to radi. Ali način na koji odgovaramo na to određuje hoćemo li ostati kontrolirani ili odbili da nas vežu strah, briga i stres.

Umjesto da ljudi masovno prosvjeduju i izvikuju uvrede svojim metama u crnim odijelima, zamislite kako bi to izgledalo kad bi im se samo masovno smijali. Kao što mi je netko rekao kad sam bio mali, ako se bojite nekoga ili vas je zastrašio, samo ga zamislile kako sjedi na zahodskoj školjci. Pokušajte, djeluje.

Danas je medicinskim analizama i ispitivanjima dokazano da smijeh ima divan iscjeljujuć utjecaj na tijelo (zato što potiče protok energije, što utječe na kemijsko stanje tijela). Koliko god naša situacija bila teška, smijeh će uvijek učiniti da izgleda bolja ili barem manje loša.

Koliko su nam puta u životu, od ranog djetinjstva pa kroz školovanje do odrasle dobi, rekli da se ne smijemo smijati? K vragu, koliko često to sami sebi kažemo?? Hej, opustimo se malo. Mi smo sve što jest i što ikada može biti - Svemogućnost koja proživljava iskustvo u ovoj stvarnosti. Slavimo to što smo i izražavajmo radost zbog toga.

Ja sam uvijek bio na rubu pucanja od smijeha, posebno u situacijama koje bi tobože trebale biti ozbiljne. U školi sam često upadao u nevolje zbog toga što sam se nekontrolirano smijao u učionici kad bi mi nešto bilo smiješno. Imao sam druga iz razreda po imenu David Bell koji je imao sposobnost da nešto kaže i pritom zadrži ozbiljno lice. Ja bih prasnuo u smijeh i zato bih uvijek ja upadao u nevolje.

Jednom smo bili na satu 'vjeronauka' i učitelj je govorio o biblijskom gradu Gederotu. David Boli se tiho nagnuo prema meni i samo mi šapnuo na uho:

„Gederot, veliki, debeli drot“!

Pa, to je bilo zadnje što sam čuo od te lekcije, (fiju!), ostatak sata proveo sam u hodniku još uvijek se smijući.

Naibedaslije stvari bile su mi smiješne, posebno kad ih se shvaća ozbiljno, i u tom pogledu nisam se promijenio ni za dlaku. Dok sam bio televizijski voditelj uvijek sam bio podložan hihotanju, a jednom sam i stvarno izgubio kontrolu dok sam govorio o sportskom događaju u kojem je sudjelovao novi igrač na sceni podrijetlom s Tajlanda. Pitao sam gosta kojeg sam intervjuirao kako bi izgovorio komplicirano ime novog igrača.

„Mmm“, odvratio je, ja ga zovem broj 21 bez rezanaca.

Oni koji ne znaju po kojem sustavu u kineskim restoranima numeriraju jela na njihovom jelovniku neće imati pojma što je u tome bilo smiješno. Čak i oni koji znaju možda neće shvatiti. Ali zbog nekog razloga meni je bilo neizdrživo smiješno i kamera se zadržala na gostu dok sam ja umirao od smijeha. Kad se i on počeo smijati urednik više nije imao kamo i brzo je pustio video isječak dok smo nas dvojica pokušavali doći k sebi. Uštirkani ovratnici nisu bili zadovoljni sa mnom, ali publici se to svidjelo jer su se i oni smijali. Smijeh je zarazan, pa kad se jedan čovjek smije to je kao da daje dozvolu za smijeh drugima koji se
boje razvezati svoje korzete i prepustiti se smijehu.

Kad sam ušao u izmijenjeno stanje svijesti tijekom mog iskustva uzimanja psihoaktivnog napitka zvanog „ayahuasca“ u Brazilu 2003. veći dio od tih pet sati proveo sam histerično se smijući. Glas koji mi ie cijelo to vrijeme tako jasno govorio o iluzornoj prirodi Stvarnosti bio ie tako smiješan.

Ležao sam na leđima i nekoliko puta moje su se noge našle u zraku od smijeha. Možda se ljudi ne smiju dovoljno često u gustoći tjelesne svjesnosti, ali 'tamo' ima tako mnogo zabave.
Pa zašto i ne bi bilo? 'Tamo' znaju da je sve Jedno i da ne postoji ništa zbog čega bi trebalo biti u strahu i pod stresom Program nam govori da to radimo i stvara situacije koje nas na to potiču, ali izvan programa ima tako mnogo radosti u samom postojanju.

www.2012-transformacijasvijesti.com