Zašto moramo nositi krivicu naših otaca?

Zašto se rađamo u grijehu?

Zar nisam sam odgovoran za svoje postupke?

Zar je rođenje grijeh po sebi?

Kako po samom rođenju mogu biti suđen za grijeh; ako još nisam postupio?

Ako čovjek više griješi mišlju nego djelom, kako sam ja zgriješio mišlju ili djelom, ako još uvijek nemam misli, a ni djela iza sebe. Čak se ni sam nisam odlučio roditi, već  je to za mene učinila moja majka?

Zašto je rođenje grijeh po sebi?

Ako još nisam ništa učinio, zašto sam zgriješio?

Zar nije grijeh, da mi sudite za tuđe grijehe?!?

Zar nije bolje osloboditi deset grješnika, nego okriviti jednog pravednika?

Je li moralno osuditi me za tuđe grijehe?

Zašto je dijete grješno?

Zašto se nakon rođenja mora krstiti da bi se iskupilo od istočnog grijeha, oprati za nešto što su davno učinili Adam i Eva? Oprati od tog grijeha od kojeg proistječu svi ostali grijesi?

Ako me već krive za nešto što nisam učinio po rođenju, već za nešto što je učinjeno davno prije, znači li to da sam postojao i prije svog rođenja, u nekom drugom tijelu?

Onda crkva priznaje da se duša seli iz tijela u tijelo, reinkarnacija postoji u kršćanstvu?

Kako?!? Kad je crkva izričito protiv reinkarnacije, jer to kako sama kaže negira individualizam?