Malo prje sam čitala jedan članak. Tvoj zadnji članak objavljen ovdje na Magicusu. Članak se odnosi na djecu i djetinjstvo.

Podsjeti me taj članak na naše djetinje prepucavanje i Vajrane Vajrane sve ti je džaba u ljubavi i floskulama...bla...bla...bla...

Neznam tko si, ali si me zaintrigirao. Nije da su mi intrige baš jača strana, ali tu i tamo me okrznu.

Nego ono što me je potaknulo da ti napišem pismo je komentar od srce. „A njega nema pa nema.“

Osjećam se krivom zbog tvog odlaska, a kako mi je krivice pun klinac molim ta da me oslobodiš i lijepo se vratiš na Magicus. Rekla bih kako nedostaješ „srcu“, ali prava je istina da nedostaješ i mom srcu. Zašto?-samo Bog zna. Ja nebum znala. Možda saznam ako mi se obratiš i ako se vratiš, a možda i nebum saznala. Tako bih rado da se vrati i Biba. Njen manifest još držim na radnom stolu.

U svakom slučaju Tvoj rad na ovom portalu je;  ne nešto značio...već je mnogo značio. Ne misliš li da si svojim odlaskom povrijedio ljude s kojim si surađivao?

Ako sam te ja na bilo koji način povrijedila...duboko ti se i ponizno ispričavam. Ti mene nisi ničim povrijedio, pa te samo lijepo zamoljavam da se vratiš i oplemeniš svojim znanjem ljude koji jesu i koji će doći na ovaj portal.

Potreban si „viteže plemenitog roda.“

Dođi...molim te.

angelija