Pretsjednik iz Washingtona šalje poruku da želi kupiti našu zemlju.
Ali kako je moguće kupiti ili prodati zemlju ili nebo?
Takva ideja nama je strana.
Svaki dio ove zemlje je svet mome narodu - svaka grančica drveća, svaka pjašćana obala, svaka maglica u mračnoj šumi, svaka livada - sve je sveto u životu i sjećanju moga naroda.
Mi smo dio ove zemlje i ona je dio nas.
Mirisni cvjetovi su naše sestre;
Jelen, konj i orao naša su braća.
Svaki odraz duha u jasnoj vodi jezera priča o događajima i uspomenama iz života moga naroda.
Žubor vode jest glas oca moga oca.
Rijeke su naše sestre - one nose naše kanue i hrane našu djecu.
Zrak nam je dragocjen jer on dijeli isti duh sa svim životom na zemlji.
Vjetar koj je našim djedovima podario prvi dah, prima i njihov posljednji izdah.
Mi znamo da nas bijelci ne razumiju.
Zemlja im nije sestra, već neprijateljica; kad je osvoje idu dalje.
No ja sam divljak i ništa od toga ne razumijem...
Učite djecu o onome o čemu mi učimo svoju, o tome da je zemlja naša majka.
Ako pljuju po zemlji, ljudi pljuju po sebi samima.
Ovo znamo: ZEMLJA NE PRIPADA ČOVJEKU, ČOVJEK PRIPADA ZEMLJI.
Sve su stvari međusobno povezane poput krvi koja nas sve sjedinjuje.
Čovjek nije istkao paučinu života, on je samo jedna od njezinih niti.
Što god učini paučini, čini samome sebi.
Vaša sudbina nama je zagonetna.
Što će se dogoditi kada svi bizoni budu zaklani?
Što kada tajna mjestašca po šumama budu obilježena mirisom mnogih ljudi, a pogled na zrele brežuljke zatrpan žicama koje bruje?
KRAJ ŽIVLJENJA I POČETAK PREŽIVLJAVANJA.
Kada posljednji crvenokožac iščezne, a sjećanje na njega postane samo sjenka koja se kreće prerijom, hoće li ove šume i rijeke još biti ovdje?
Hoće li išta od duha moga naroda ostati?
Mi volimo ovu zemlju kao što novorođenče voli otkucaj majčina srca.
Tako ako vam prodamo zemlju, brinite se o njoj kao što smo se mi brinuli.
Volite ju kao što smo ju mi voljeli.
Očuvajte u mislima sliku njena izgleda kad ste ju preuzeli.
Čuvajte ju za svoju djecu i volite ju kao što Bog voli sve nas.
Jednu stvar znamo, samo je jedan Bog.
Niti jedan čovjek, bio on bijel ili crven, ne može biti odvojen.
Ipak smo na posljetku... braća.
Poglavica Seattle, 1854. god.