Autor: Portal  Jutarnji.hr

'Svatko tko misli da brak u RH ima ikakve veze s nečijom vjerom je u krivu'

Volio bih da mogu iznašati stavove o referendumu bez uplitanja crkve, religije ili Boga općenito, jer tek bi onda rasprava imala smisla. Referendum, zakon, ljudska prava, kazneno, trgovačko ili bilo koja druga grana prava, ništa od toga se Boga niti kršćana ne tiče. No, kako je sama priča i počela uz aplauz crkve i onih koji se predstavljaju kao spasitelji kršćanskih, pravih hrvatskih obiteljskih vrednota, tada se moram, nažalost, osvrnuti upravo na to.

Dakle, Bog s državom nema nikakve veze. Niti bi uostalom smio imati. Država je iznad nečijeg vjerovanja, iznad Crkve, iznad bilo koje religije. Svećenik koji počini kazneno djelo snosi za to punu kaznenu odgovornost, jednako kao i svaki hetero ili homoseksualac – svi su pred zakonom isti. Nikakva vjera neće ni mene ni vas osloboditi kazne ako prekršimo zakon, ne u današnjem svijetu, pa tako ni u RH. I to je dobro, jer u protivnom, opravdanje za zlo bi bilo da će božji sud kad tad presuditi, do onda – radi što te volja.

Sad kada vidimo koliko je bitno staviti naše religijske stavove ispod pitanja ljudskih prava, logično je da će se crkva maknuti s pokreta „U ime obitelji“. Krivo! Sad su još jači, jer imaju podršku velike mase koja vjeruje da ono što oni predstavljaju predstavlja njihovu vjeru. Hmm... idemo to pojasniti. Prilikom ovog osvrta pokušat ću naći najčešće odgovore zagovornika ovih ideja da ponudim odgovore na ono što su njihovi argumenti.

1. BRAK

Dakle, „U ime obitelji“ i kolektiv koji predstavlja su protiv toga da homoseksualne osobe imaju pravo na brak. Zašto? Pa, jer Biblija... tu bi odmah stao. Svatko tko misli da brak u RH ima ikakve veze s nečijom vjerom je u krivu. Brak nema s time nikakve veze. Brak je pravno valjan ne kad svećenik kaže svoje riječi, već kad supružnici potpišu ugovor na papiru. To rade u crkvi ili kod matičara. Dakle, i u svetom sakramentu braka, bitna je država i samo država. To naravno, ako želite imati ikakva prava koja iz braka proizlaze. Do onda, sve što svećenik napravi nema nikakvog utjecaja pred zakonom na vas kao osobe.

S druge strane, da ste Židov, pravoslavac, ateist, u našoj se crkvi ne možete ženiti. Ali možete pred državom. I imate jednaka prava kao i oni koji su taj isti ugovor potpisali u crkvi. Crkva, dakle, i nema neki značaj u braku osim onaj privatni. A to se onda mora zadržati za sebe. Zašto? Radi:

2. NEKA TO ONI RADE U SVOJA 4 ZIDA

Što da rade? Spavaju jedno kraj drugog u krevetu? Kuhaju sarmu? Gledaju film? Pa jasno da će biti u svoja 4 zida. Taj dio sa 4 zida vrijedi jednako na sve, i homo i heteroseksualce. Jednako je neprihvatljivo vidjeti par kako se ljubi na cesti bez obzira kojeg su spola. Ovaj je argument glup i nema veze s pitanjem da li se homoseksualcima treba dati prava koja imaju heteroseksualci. Ali je interesantno radi ove stvari.

Tko sve mora raditi bilo šta u svoja 4 zida? Pa, manje više, svi osim hetero kršćana, Hrvata i nepušača. Ako pušite, imate mjesta na kojima je to dopušteno, ako pušite na mjestu na kojem nije – slijedi novčana kazna. Ako niste Hrvat, to je manje više dobro, osim ako ste Srbin a Hrvatska je taman izgubila neku utakmicu pa bi navijači možda malo popričali s vama tek toliko da riješe one razmirice – „zašto nisi Srbin u svoja 4 zida kad sam ja pijan“.

E sad, ako ste katolik, potpuno je normalno da se prekrižite na cesti, zazivate Boga, molite mu se gdje god i kada god. No, ako ste recimo musliman, nećete moći klanjati se Alahu bilo gdje. Recimo, na trgu bana Jelačića, kao što se prekrižio evo upravo jedan stariji čovjek čuvši crkvena zvona. Klanjat ćete se u svoja 4 zida, bilo kod kuće ili u đamiji. I na kraju – ako ste hetero. Kad se dečko nađe s curom na kavi, poljubit će ju. Kad se curi vrati dečko s puta, poljubit će ga. Sad zamislite da na vas isto vrijedi to pravilo: „svoja 4 zida“. Ali ne na sekundu, nego dobro i duboko. Svaki puta kada ste napravili bilo što od toga, da vam se oduzme, da nikada, ali nikada ne smijete pokazati tko ste. Da se morate skrivati poput životinja samo zato jer ne spadate u kategoriju koja je uobičajena. Ako mislite da je to ikakav život, varate se. Ali s time dolazimo na sljedeću temu. „Oni se ne skrivaju, oni imaju parade.“

3. PARADE

Jedan dan u godini, homoseksualci imaju svoju paradu. Ona košta. Policija koja ih štiti košta. Ali kad se postavi pitanje zašto toliko policije – pa radi onih koji im prijete. Policija štiti sve građane, ne samo heteroseksualne katolike. To je razlog postojanja policije. Kao što je policija na stadionima tokom „rizičnih susreta“ kako bi zaštitila građane od nasilja, tako je i ovdje. Ali ne zato što se boji da će homoseksualci napasti ostale „normalne“ ljude, nego obrnuto. „Da, ali zašto paradiraju?“

Nadam se da je Željka Markić, ali i sve ostale ženske osobe koje ne podržavaju paradu, svjesna jedne povijesne činjenice koja se desila 3. ožujka 1913. godine u Washingtonu, a to je da je upravo PARADA razlog zašto ona i sve ostale žene imaju pravo glasa. Jer su žene prije više od stotinu godina započele borbu protiv nepoštenog režima koji nije poštovao sva ljudska prava jednako. One nisu molile da im se dopusti pravo političkog sudjelovanja. Nisu organizirale bdijenja u crkvi i molile Boga da im podari prava za koja su znale da imaju. Organizirale u parade. Jer su morale pokazati da postoje. Da su tu. I da se neće predati samo zato što većina misli drugačije od njih.

No čak i u tom neupitnom pokretu, crne žene išle su odvojeno od bijelih. Jer su čak i među onima koji nemaju prava, bili oni koji ih imaju još manje. Svejedno, parada, čak i takva, donijela je nešto što danas gledamo kao jednu od temeljnih prava svakog čovjeka. Svi smo jednaki. Zanimljivo je ipak dodati koji su bili, između ostalog, argumenti protiv tih „nepotrebnih“ ženskih prava? Pa naravno – citati iz Biblije i njihovo doslovno tumačenje! Biblija je bila opravdanje muškoj bijeloj aristokraciji da su iznad žena jer, budimo realni, osim Marije, obične smrtne žene nisu pretjerano bitne u Bibliji.

Uz to, kad sam spomenuo i crnce, nadam se da ne moram ulaziti preduboko u tu temu. Samo napomena da je ropstvo u SAD-u počelo jer je tadašnje tumačenje Biblije bilo da se nigdje ne spominje da je ropstvo pogrešno, niti se ukazuje na potrebu da se robovi oslobode, niti Bog govori ljudima da puste robove. Čak u Novom Zavjetu koji je jedini relevantan za našu katoličansku vjeru (bitno naglasiti radi sljedeće teme) Bog ne spominje puštanje robova. I to su bili dovoljni argumenti. Ropstvo je „opravdano“ jer nije u Bibliji osuđeno. Dapače, Levitski zakon spominje ropstvo – Lev19,20 – ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga,...treba ga kazniti. Po doslovnom tumačenju, ok je imati robove, samo pazite da kad već spavate s njima – da nisu već zaručeni. Zbilja?!?

Ako su ljudi u povijesti mislili da je opravdano omalovažavati određene grupacije ljudi i koristili i tada Boga kao argument kao što se radi i danas, što je izglednije da je istina? Da Bog zaista radi razlike među ljudima, ili ljudi rade greške jer su ljudi. Da je bila Božja volja da se uvoze robovi kao da su stoka, preprodaju bijelim bogatim veleposjednicima, ili je možda čovjek pogriješio u interpretaciji? PA DA!

Pogriješio je u interpretaciji. I to naravno nije dovoljno, jer:

a. STARI ZAVJET – Levitski Zakonik

Dakle, svaka osoba koja uopće pokuša dati argument Starog Zavjeta gdje se, recimo, spominje citat: „Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih“ automatski sebe diskreditira kao ozbiljnog sugovornika. Zašto? Ovo je bio citat također iz Levitskog zakonika, najdražeg među pristašama „U ime obitelji“ - Lev 20,13. Idemo pričočitati još nešto. Lev 20,9 kaže: „tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne.“ Ok, ali da pitam? Tko će ih smaknuti? Crkva? Bog? Željka Markić? Ako uzimamo doslovno Bibliju, netko mora, a Crkva je tu jasna – Levitski zakon je argument protiv homoseksualaca.

Onda molim svećenike da objasne zašto još nisu: Lev 21,13 – uzeli za ženu djevicu – kako im nalaže isti zakon? Pa oni direktno krše Levitski zakon. Biblija se interpretira, jer ako uzimamo to pravilo kao valjano, Lev 20,10 kaže: „čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću“. I još neke stvari: kako je zabranjeno nositi odjeću s dvije vrste tkanina, kako je zabranjeno jesti zeca, školjke, škampe, svinju... znači, moramo i to uzeti kao relevantno? Ili mi samo biramo kojih ćemo se pravila držati a kojih ne?

Tko će to odlučiti? Josip Bozanić? Papa? Pa otvorena stajališta pape Franje prema homoseksualnim osobama i njihovom ulogom u društvu su poznata! Ali mi Hrvati odlučili smo da u ovome znamo ipak više od pape. Je li gospodin Bozanić spreman izjasniti se slaže li se s papom? Trebamo li zaštititi Crkvu RH od njega ako se ne slaže s njenim poglavarom? Dakle, tko određuje pravila? U ime obitelji? Hrast? Tko je i kada odlučio da je moguće uzeti jednu rečenicu tog golemog djela i s njome braniti stajališta ovako bitnog pitanja? Hvala Bogu, mi ljudi ne živimo po Levitskom zakonu jer nas više ne bi bilo, a ni katolici više ne žive po tom zakonu jer je taj zakon pisan za tadašnje Izraelce, a ne za nas.

To kao katolici MORAMO znati! I također je dobro što ne živimo po tom zakonu, jer je smrtna kazna, prognanstvo, paljenje, kamenovanje, sve je to najčešće prisutno u Starom Zakonu kao kazna. Ali kao što sam i naveo, u tim pitanjima zakona, danas važna je samo država. I država ne kamenuje iako tako piše u Bibliji. Isto tako, neće uzeti kao bitnu činjenicu što Levitski Zakon govori o muškim homoseksualnim odnosima (ne braku) niti će se u skladu s tim ponašati, jer poštuje ljudska prava više nego Levitski zakonik.

I najbitnija stvar, ako i jedan vjernik spomene Stari zavjet kao argument, mora se zapitati o svojoj vjeri. Stari zavjet ne vrijedi kao zakon iz samo jednog razloga, i tko god to ne zna a naziva se vjernikom i s argumentima vjere napada homoseksualnost zaboravlja jednu sitnicu, a to je da je Bog poslao svog sina, Isusa, da umre na križu za naše grijehe kako bi ljudima bili oprošteni njihovi i donio je novi zakon (Rimljanima 10,3 – jer Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje). Sitnica, znam, ali tim trenom za nas više ne vrijedi Levitski zakon, no svejedno se i dalje ljudi pozivaju na njega. Jer očito je da ima među nama onih koji puno bolje razumiju bibliju od Isusa, pa znaju da zapravo Stari Zavjet i dalje vrijedi ako ste peder. Ali ne lezba, one u Bibliji i nisu tako bitne.

I kad spominjemo Bibliju, Stari ili Novi zavjet, valja napomenuti još neke stvari.

1. Biblija se nikada ne smije tumačiti s današnjeg gledišta. Biblija je pisana i mijenjana u kontekstu vremena i tadašnjih tradicija. Biblija se mora tumačiti jako široko i s uvažavanjem tadašnjih povijesnih konteksta.

2. Osuđivanje homoseksualnog ponašanja se odnosi isključivo na gnjusna djela krajnjeg promiskuiteta, ne na ljubavnu vezu osoba istog spola. To je činjenica i objasnit ću je također s argumentom „protiv“ istospolnih zajednica – Sodoma i Gomora.

3. U Bibliji se istospolni parovi pojavljuju 6 puta u gore navedenom kontekstu (da, samo 6), no s druge strane razvod se spominje nebrojeno puta kao najgora stvar. Puno gora od riječi kojim se opisuje istospolni odnosi. Ne bi li trebali zaštititi brak ustavnim propisom o zabrani razvoda?

4. Isus nikada ne govori o homoseksualnim brakovima. Zapravo, Isus ne govori o braku. Isus ne zahtjeva tradicionalan brak! Ne! On ne govori: muškarac i žena trebaju se ženiti. Njemu brak zapravo i nije bitan. Njemu je bitan celibat. Brak je u bibliji spomenut kao nešto što postoji zato jer je Bog bio svjestan kako celibat nije za svakog čovjeka, jer je najveća čistoća i vjera živjeti u celibatu. Niti Bog, ni Isus, niti itko od apostola ne zagovara brak uopće, a kamoli našu verziju tradicionalnog braka. U Bibliji muškarci imaju više žena. To nije naš tradicionalan brak. Ali Bog sam podaruje više žena njegovim odabranicima. Čiji onda tradicionalni brak želi zaštititi recimo Ladislav Ilčić? Naš tradicionalni kršćanski? U tom slučaju, ona ne zna što Biblija govori o braku.

SODOMA I GOMORA

Argument protiv istospolnih zajednica je sljedeći. Lot je pozvao strance (anđele) u svoju kuću, nakon čega se okupila rulja i tražila da ih izvede van da ih siluju, ili kako piše u Bibliji: „da ih se namiluju“(Postanak 19,6). Bog je nakon toga uništio grad. Jasno je, uništio ih je radi pedera. Stvarno? Ne baš. Rulja se nije sastojala od homoseksualaca. Sastojala se od ljudi koji su prestali štovati Boga, Božje zakone, prepustili se nečasnim strastima i radnjama koje su i danas osuđene kao najteža kaznena djela. Bog nije osudio ljubav, brak, vezu, već čin najgore perverznosti – silovanje. I opet, idemo staviti u povijesni kontekst ovu priču. Kada je pisana Biblija, i uz sve prijevode u prošlosti, nije bilo rijetko da su vojskovođe, nakon što bi pokorili gradove ili sela, silovali žene koje su našli na putu.

Ali, njihove vladare, muškarce, njihove pokorene generale, silovali su također. Ne zato što su oni sami bili gay, već zato što je to bio izraz najvećeg ponižavanja. Da ih ponize pred svojim narodom. To se događalo, i Bog je, prema Bibliji, to osudio! Smatrati da je Bog razorio Sodomu radi homoseksualaca je glupo i netočno, osudio ih je jer su stavljali strasti iznad vjere. Jer su požudu štovali više nego zakon, jer su štovali idole seksa kao religiju, a ne ljubav dvoje ljudi – jer ljubavi tamo nije bilo. Jedno je veza dvoje ljudi istog spola, ispunjena ljubavlju, poštovanjem, podrškom, a drugo je silovanje i ubijanje stranaca koji su došli u Lotovu kuću.

A kada sam spomenuo kontekst i prevođenje Biblije, od kuda uopće u Bibliji riječ homoseksualac?

KORINĆANI

U povijesti, riječ „homoseksualac“nije postojala. Prvi puta je u Bibliju uvedena 1946. godine jer je, eto, tada to pasalo u tadašnjem govoru, i u poslanici Korninćanima (6,10) se, u nekim prijevodima, spominju homoseksualci kao ljudi koji neće u Božje kraljevstvo. Interesantno, jer, u mojoj Bibliji ne piše homoseksualci, već oskvrnitelji dječaka. Ali siguran sam da će mnogi naći upravo tu riječ - homoseksualac. Evo zašto: opravdanje riječi homoseksualac je bila grčka riječ ARSENOKOITES. Ono što je ta riječ značila tada je sljedeće: U Grčkoj, nije bilo strano da žene spavaju sa ženama, niti muškarci s muškarcima. Ti se odnosi ne spominju u Bibliji, niti se osuđuju kao takvi u grčkom društvu. Ono što se spominje je druga tipična stvar za grčko društvo, a to je da su bogati Grci uzimali pod svoje (kupovali) mlade dječake da ih školuju, uče ih ratovanju, logici, umjetnosti, a i nerijetko s njima i spavaju. Takvo ponašanje, spolno općenje s djecom, je osuđeno u Bibliji riječju arsenokoites. Ali pedofilija nije isto kao i homoseksualizam. Biblijska osuda ide upravo na takve odnose, i tako u Korinćanima 6,9 spominje se tko neće baštiniti kraljevstva Božjega: lopovi, pijanice, klevetnici, razbojnici, ni OSKVRNITELJI DJEČAKA!

Znači, ako danas imamo prijevode u kojima piše oskrnitelji, a da se ode u knjižnicu i u 30 minuta se nađe prijevod koji točno navodi homoseksualce, tada je očito došlo do interpretacije grčke riječi koja se mijenjala godinama i, jednako kao što je u kontekstu tadašnjeg društva bilo potrebno osuditi pedofiliju, tako se netko, 1946. god., sjetio prevesti riječ s homoseksualac. A Korinćani su također jedan od argumenata gdje „Biblija osuđuje homoseksualizam“. Sada vidimo da je i to krivo jer je krivo samo tumačenje i prijevod riječi.

Koji da zaključak izvučemo iz svega navedenog? Da je Biblija nepogrešna, nemijenjana od prvog dana i da ju moramo slijepo pratiti? Ne, mijenjali su je ljudi, i ima na tisuće drugačijih prijevoda i verzija Biblije jer ju je svako društvo prevađalo i prilagođavalo na onaj način koji je tada odgovarao društvu i vremenu.

Ako vjerujete u Boga, vjerujete da je Bog stvorio čovjeka, svakog od nas. Nije li ironija misliti da je stvorio homoseksualne osobe da im oduzme onu najbitniju stvar koju On daje nama - ljubav? Istina, Biblija spominje homoseksualizam, ali što spominje? Promiskuitetno ponašanje, ono najgore, degutantno iskorištavanje seksualnosti! Ali isto ponašanje osuđuje kod heteroseksualaca! Ne osuđuje predanu vezu.

Ne osuđuje brak. Isus ni jednom ne osuđuje ni ne spominje homoseksualne odnose, niti tradicionalnu obitelj. Isus traži učenike da ostave svoju obitelj i pođu s Njim – On je njihova nova obitelj.

Ali možda najvažnije je spomenuti ovo. Ako je homoseksualizam bolest, zašto crkva ne želi pomoći svojim bolesnim vjernicima? Zašto ih samo osuđuje a ne poziva da im podari utjehu, kao što radi s drugim bolesnim ljudima? Zašto toliko mrzi bolesne da im se nerijetko spominju prijetnje da takav život u grijehu vodi propasti i paklu – a bez i jedne riječi ljubavi? Ono što zna svatko tko je odgojen u kršćanskom duhu je da ne može čovjek toliko zgriješiti koliko Bog može oprostiti – na ljudima je se trude biti bolji. Zašto toliko ljudi koji predstavljaju tog Boga ne opraštaju, već čak i potičnu na mržnju – u ime Boga?

A ako je homoseksualizam grijeh – pa nije li istina da Bog VOLI grešnika, ali mrzi GRIJEH? Ne piše li to u Bibliji? Zašto crkva ne kaže otvoreno, DANAS – ne slažemo se da ulazite u brak, ali ne brinite, jer i vaše je kraljevstvo nebesko. I vi ste jednaka Božja bića kao i svi, i bez obzira na to kakvi ste, Bog vas voli! Ovaj referendum je počeo podizati mržnju prema tim ljudima, i više se ne odnosi samo na brak već na čistu netoleranciju i političku propagandu. Neka se crkva bori za svoje ideje, ali također – neka stane u obranu napadnutima!

I onda se često spomene – jer su oni razvratni. Jer stalno mijenjaju partnere, jer žive u grijehu... pa samo malo. Ako žele stupiti u brak, nije li to dokaz da su promijenili svoje živote? Branite im da se dokažu pred Bogom da žele stupiti u monogaman odnos, s jednakom ljubavlju s kojom ulaze i sva Božja bića, i s predanosti koju pokazuje jedino prava ljubav. Žele pokazati da ste u krivu, ali tada im ni taj dokaz nije dopušten...

Koji je onda stvarni argument da im se brak zabrani?

Sve informacije koje su bile temelj ovom članku mogu se naći u raznim govorima, tekstovima ili filmovima koji su se bavili ovom tematikom. Nabrajam samo neke ako će nekoga interesirati da se dublje informira: Sheridan Harvey, „Marching for the vote: Remembering the woman suffrage parade of 1913“, Rev. Michael S. Piazza, „Homosexuality and the Bible“, Lisa Miller (Newsweek), „Our mutual joy“, Rev. Matt Miofsky, „What Does The Bible Say About Homosexuality?“, Matthew Vines, „The Gay Debate: The Bible and Homosexuality“, Daniel G. Karslake: „For the Bible tells me so“.

Našu akciju “Naprijed” možete pratiti na https://www.facebook.com/Naprijed

Svoje komentare i iskustva i dalje nam možete slati na jutarnjiweb@gmail.com.