Poslušaj Bože… Još ni jednom u životu nisam s Tobom razgovarao,
ali danas želim Te pozdraviti.
Ti znaš da su mi od djetinjstva govorili Da Tebe nema.
I, ja, glupan sam povjerovao Ne shvaćajući nikada Tvoju tvorevinu.
I evo danas sam noću gledao iz kratera koji je izbila granata na zvjezdano nebo,
koje je nada mnom.
I shvatio sam odjednom, očaran tvorevinom,
Kako sam bio u velikoj zabludi.
Ne znam, Bože, da li ćeš mi dati ruku,
Ali ću ti reći i Ti ćeš me razumjeti:
Nije li čudno da se usred zastrašujućeg jada
Meni odjednom otkrila svijetlost i da sam spoznao Tebe?
A pored toga, mogu  Ti reći
Samo to da sam sretan što sam Te spoznao.
U ponoć idemo u napad,
Ali se ja ne bojim: Ti nas promatraš…
Signal. Pa što? Moram ići.
Bilo mi je dobro s Tobom. Još Ti hoću reći,
Da, kao što znaš bitka može biti teška,
I možda ću Ti noćas pokucati.
I evo, iako Ti dosada nisam bio prijatelj
Hoćeš li mi dozvoliti da uđem, kad dođem?
Ali, čini mi se da plačem, Bože moj. Ti vidiš,
Desilo mi se to da sam progledao.
Praštaj Bože moj, idem. I teško da ću se vratiti,
Ali kako je čudan osjećaj, jer se sada smrti više ne bojim.

---------------------------------------------------------------------------------------------

"Čak i najmanji napredak na duhovnom putu može osloboditi osobu najveće vrste straha."

izvor. www.vvz.hr