Gdje smo danas. Niko se zapravo ne pita, a trebali bi. Čega smo svjesni. Na čemu leži naša svjesnost. Koliko znamo? Što znamo? Gdje smo, i najvažnije kad smo?

Jer, jedino, od toga, što mislimo da pouzdano znamo, je koji je danas datum i tu stanemo. A i datum je samo, na neki način, civilizacijski dogovor o tome gdje se nalazimo u odnosu na sunce. Ništa više. Uvijek postoji kaskada događaja. Svjesnost, svijetlo, misao i događaj.

Ljudska svijest, savjest i svjesnost je na najnižem nivou ikad, a na putu da bude još niža. Ubrzavanjem civilizacije, ubrzava se i njena propast. Nema omaške. Na putu smo u nigdje. (Tako naime kažu, kažu da ne može biti crnje. Ja sam optimista, kažem: može, može ) Pa još potvrđuju, nemam vremena, ne mogu stići, pa da dan traje 48 sati, opet ne bi stigli. Sve dokazi ubrzavanja civilizacijske svjesnosti. Svjesnost se temelji na globalizaciji i interesima male majušne manjine, a sve u slavu demokracije vladavine većine. Ma, kakogod.

Kontroliramo li nečiju svjesnost, imamo ga. Svjesni smo onoga, na čemu počiva naša pažnja, a naša pažnja je na onome u što nas uvjeravaju, ili ne daj Bože sami razmišljamo. Tko to kreira i odvraća našu pažnju, znamo ili ne znamo, ali ima ih. Mediji, razni mediji.

Da li su Maje, kao civilizacija znali gdje smo. Njihov kalendar, ili preciznije kalendari, ili njihova povezanost, imao je i duhovni aspekt. Ali, većina Maja kalendara je cirkularna, tj ciklična. Ponavlja se. Kao ono, povijest se ponavlja. Što je bilo nekada ponoviti će se opet, ali na nekom drugom mjestu u neko drugo vrijeme, nekim drugim ljudima, i ubrzano. Drugo vrijeme, drugo mjesto, druga svjesnost, a ponavljanja?. Ponavljanja čega?.

To be continued ,,,,,,,,,