«Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće živce, šire puteve ali uza gledišta. Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više, ali uživamo manje. Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, ali manje vremena. Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja, više stručnjaka, ali ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše, volimo prerijetko i mrzimo prečesto. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i da živimo. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do Mjeseca i natrag, ali imamo poteškoću da prijeđemo preko ulice i upoznamo novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i unutrašnji. Učinili smo velike stvari, ali ne i bolje. Očistili smo zrak, ali smo zagadili dušu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje. Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća, ali više razvoda, luksuznijih kuća, ali uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela i tableta koje čine sve od hrane da utišaju, da ubiju. Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo i vrijeme kada možete odabrati hoćete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati. Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu zauvijek. Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topao zagrljaj onom kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta ni pare. Sjetite se da kažete, "volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpati povredu kada dolazi duboko iz vas. Sjetite se držati za ruke i cijeniti momente, jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli vaših dragocjenih misli s drugima.

KAKO OSTATI MLAD:

1. Odbacite nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu. Prepustite doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćate.

2. Zadržite samo vesele prijatelje. Loša raspoloženja vas jedino vuku prema dnu.

3. Nastavite učiti. Naučite više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu , o bilo čemu. Nikada ne dajte mozgu da bude "besposlen." Besposlen um je radionica lošeg .", a ime lošeg je Alzheimerova bolest.

4. Uživajte u jednostavnim stvarima.

5. Smijte se često, dugo i glasno. Smijte se dok ne izgubite dah.

6. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte i produžite dalje. Jedina osoba, koja je uz nas čitav život, smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi.

7. Okružite se onim što volite, bila to obitelj , ljubimci, uspomene, muzika, biljke, hobiji, bilo što. Vaš dom je vaše sklonište.

8. Cijenite svoje zdravlje: Ako je dobro , čuvajte ga. Ako je nestabilno, popravite ga. Ako se ne može popraviti, nađite pomoć.

9. Ne preuzimajte krivicu. Krenite na put do šetališta, do obližnje pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

10. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.

I UVIJEK PAMTITE:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah. Ako ne pošaljete ovo pismo dalje do barem 8 osoba ... koga briga?» -George Carlin