....ovdje i sad sam....ovdje i sad sam...sad prolazi...sad odlazi...ovdje i sad sam...ja...jedna Klica bezbroja paleta tolikih lica oblika...necemu sto nema oblik mi dajemo...ovisi kako i s cim ga hranimo..uistinu stp mislis to jesi...sto mislis takav postajes...koliko puta to zaboravimo...ispracam vlakove bespotrebnim mislima i pustam ih da odlaze..necu se poistovjecivat i time im omogucit stanicu...u kojoj cu ja uc...ja se ne stavlja u okvire..sto je Bog?Bog jest...onkraj uma je plavetnilo sarenilo beskrajna svjezina proljetnih boja blistave zvijezde snjezne pahulje.,svaka razlicita..jedna Klica bezbroj lica..od sjemenke nastane suma...sto da ja sadim...kakvu sumu zelim...kakve plodove cu brat...misli djela...vjera ljubav...nada ionako zadnja umire...koliko puta bespotrebno patim jer uporno mislim da sam ja taj koji pati..ja pravo ja ono nikad ne pati...ono sto pati to je nas pristup prema sebi i svemu pristup sacinjen od tvorevina koje mozemo lako da prominemo...naravno s iskrenom ponekad brutalnom istinom i neizmjernom ljubavi..di je ljubav...u meni...al zasto onda patim..pati pristup...ne patim ja nikad..minjaj pristup..zivot-experiment..uradi sam..sve sto bude moj Bog samo dobro vidi..kad dobro vidim onda tamo di ga i nema se budi...mi smo svjetlost,.mi smo jubav...zasto je ponekad tako tesko bit to sto jesmo..neznam onaj ko stvara probleme bespotrebno mora ih i rjesavat...sjena je tu neka je.,malo svitla di je nestala sjena...samo svijetlost ciste svijesti...uzivam gledam predstave sto ponekad um radi...ponekad zaboravi da je on instrument kojim se ja slozim..pa prominimo uloge...malo patim tj pristup al svatim...pristup stav koji je pun ljubavi snage razumijevanja njeznosti suosjecanja..svega sto je istinsko i trajno je u meni...nema smisla da otkrivam toplu vodu.,knjige su odavno napisane toliko toga je receno napisano o zivotu...pitam se sta jos to mi moramo naucit a da ne znamo...nasa bit je uvik s nama..i u vjecnosti nas ceka..uistinu trebam se usudit bit ono sto jesam.,napustit poznatu obalu i otisnit se u nepoznato jer tamo je zivot..nemogu se bojat nepoznatog jer ga ne znam bojim se napustit onog sta znam.,sigurnog tla....zivote hvala ti...ovdje i sad.........................ako na nekog i nesto gledam s ne-ljubavlju onda to i prizivam...i nista neminjam..upalimo ferale.,upalimo svitla...jer majmun radi sto majmun vidi...bar smo im po tome slicni...znate koja je razlika između nas i njih....pa oni su gospoda za nas..kako se ponasamo mi ljudi.,pa mi smo jedina vrsta koja voli ubijat samu sebe..nazalost sve sto radimo radimo s ljubavlju pa tako i to...al nemora nuzno bit tako...historia est magistra vitae...katastrofa zblizava ljude uvik bilo i bit ce...jel bas se mora desit svaki put katasrofa...ono sto sam ja to si i ti...ono sto ja imam imas i ti...cemu tastina...mir i dobro...ovdje i sad!!!