Dali ste ikada bili na Orkanskim visovima? Prekrasno mjesto, puno divljeg cviječa ćiji miris se širi krajolikom. Trava leluja na vjetru dok sunčane zrake miluju dan obasjan svjetlom. Nepregledne ravni pružaju neodoljiv sklad. Nije uvijek tako. Vjetrovi viju takvom snagom da nose sve pred sobom. Igra je to prirode, svjetla i sjene, uspona i padova.

U danima kad vjetar miruje sjedim u travi opijena milinom prizora. U glavi se roje misli, želje, planovi. Ostvariti ih na Orkanskim  visovima gdje vjetar nosi sve pred sobom nije lako. Pružam ruke prema nebu, obračam se Bogu koji je stvorio prekrasne visove. Zahvaljujem i molim.

Vrijeme leti, mirno je. Vjetrovi su utihnuli. Sunce grije na Orkanskim  visovima gdje je opojni miris cviječa obuzeo sva čula. Zatvaram oči, prepuštam se urlicima nesmiljenog vjetra koji se preselio u moju dušu.