Nailazeći na informacije na internetu sve se više i više može naići na određeni broj pseudoznanstvenih i naučno nedokazanih tvrdnji. Kod ovakvih dezinformacija je karakteristično to da se ne radi samo o jednoj dezinformaciji nego se one međusobno isprepliću, nadovezuju i potkrepljuju jedna drugu.

 

Na taj način tvore veoma složenu strukturu kvazi-naučnih, lažnih tvrdnji i spoznaja, te neupućeni se vrlo lako mogu zavesti ovim vrzinim kolom dezinformacija. Što se orgona i orgonske energije tiče mnogi će pomisliti da se radi naravno o još jednom internetskom mitu, kompleksnoj strukturi laži i obmana. No da li je to baš tako???

 

Povijesno naslijeđe

  

Prije svega govoreći o orgonu odnosno orgonskom polju mora se reći da je to pojam novijeg datuma. Već tisućljećima postoji u istočnjačkim narodima i kulturama poznat kao Ki (Japan), Chi (Taoizam - Kina), Prana (indijska joga), Mana (Polinezija), Ruach (Hebreji), Barraka (Islam), a iz čega proizlaze i praktične primjene kao što su rei-ki, akupunktura, kiropraktika, feng-shui ...itd. Također može se naći i među mnogim šamanističkim i voodoo obredima u Americi i Africi te kod Aboriđina u Australiji. Odakle tim starim narodima ova saznanja i kako su se generacijama prenosila drugo je pitanje i nećemo se time ovdje baviti.

  

U novije doba javljaju se pojmovi kao alkemija, animalni magnetizam (Franz Mesmer), bioenergija, životna sila, archaeus, te neke Tesline naprave za pojačanje životne energije. Također tu su i pojmovi zasnovani na najnovijim kvantnim spoznajama: torziona polja (SSSR), tahionski eterični ocean, skalarni valovi te orgon. Kao što vidimo jako mnogo izraza za jednu te istu pojavu koja još ni dan danas nije naučno dokazana ili možda je ali spada među "zabranjena znanja".

 

Wilhelm Reich i njegov rad 

  

Prvi koji je s naučne strane prionuo istraživanju ove pojave je bio austrijski psihoanalitičar Wilhelm Reich (1897-1957), učenik i kasniji suradnik istaknutog psihoanalitičara Sigmund-a Freud-a. Njegova prva istraživanja svodila su se na jednostavna mjerenja električnog potencijala na površini kože pri određenim psihološkim stanjima koristeći običan milivolt-metar. Tako je uočio da se prilikom povećanja zadovoljstva javlja tok energije iz unutrašnjosti tijela prema vanjskom okolnom prostoru (ekspanzija). Suprotno tome prilikom anksioznosti, potištenosti i straha strujanje energije je iz vanjskog prostora prema unutrašnjosti tijela (kontrakcija).  Neprestana kontrakcija i ekspanzija tijela dovodi do neprestane pulsacije u specifičnom četverostupanjskom ritmu: naprezanje -> punjenje -> pražnjenje -> relaksacija. Na ovaj način vegetativni (autonomni) živčani sustav je u neprekidnoj pulsaciji izmjenjujući ritmove kontrakcije (simpatetički) i ekspanzije (parasimpatetički).

 

Ova pulsacija postoji i sve do nivoa pojedinih organa, stanične strukture pa sve do molekula, a posebno je uočljiva i mjerljiva kod orgazma pa ju je prema tome i nazvao orgonskom energijom.

  

Kako bi bolje razumio ovu bioenergetsku pojavu Reich se prvo okrenuo proučavanju jednostavnih životnih formi: mikroskopskih protozoa. Protozoe su jednostanični organizmi koji se ponašaju kao male životinje - love i prikupljaju ostale mikroorganizme kojima se hrane.  

 

Budući da je od biologa dobio informaciju da će se namakanjem suhe trave u vodu vrlo brzo razviti protozoe započeo je sa experimentom. Svakodnevno je promatrao razgradnju trave te je vrlo brzo uočio da se unutar razgrađene trave počinju javljati mali, plavi mjehurići (A. na slici). Ti su se mjehurići odvajali od trave (B. na slici) te vrlo brzo oko sebe formirali membranu sa unutrašnjim autonomnim pokretima (C. na slici).

 

Ovakve membranaste strukture su pokazivale svojstva kontrakcije i ekspanzije (D. na slici). Također je uočeno da ove nove membranaste strukture formiraju usta i počinju jesti što se može smatrati već formiranim živim bićem odnosno protozoom. Ovim experimentom je Reich je pokazao kako iz jedne životne forme, trave, nastaje nova životna forma, protozoa što je tadašnjoj znanosti bilo neobjašnjivo jer se smatralo da nova živa bića nastaju samo od iste vrste razmnožavanjem ili staničnom diobom. 

  

Uočene plave mjehuriće promjera 2-10 µm koji su bili prijelazna faza iz trave u protozoe nazvao je bionima te ih je smatrao odgovornima za formiranje života u različitim formama, a sve je pomno i zabilježio na filmskim vrpcama. Kasniji eksperimenti su pokazali da se bioni i jednostavne životne strukture mogu dobiti i iz nežive materije. Npr. uzimao se morski pijesak koji se izlagao visokim temperaturama (1500°C - do točke taljenja), a koji je prethodno bio frakcijski steriliziran tako da su razgrađene sve moguće biološke i organske strukture.

 

Bioni dobiveni iz pijeska pokazivali su radijaciju slabe, plavičaste svjetlosti, a kada bi se stavili na ruku osjetilo bi se peckanje. Okolni, mali laboratorijski alati bi se magnetizirali (vezano uz animalni magnetizam - Franz Mesmer(1734-1815)), a koža radnika u laboratoriju bi bila preplanula od radijacije čak i ispod odjeće. Ukoliko bi se ovi bioni stavili neposredno pored bakterija, njihovo zračenje bi ubrzo te bakterije imobiliziralo i ubilo. Bione je podvrgavao izuzetno visokim tlakovima i temperaturama no nije ih uspio uništiti. Na osnovu toga zaključio je da su bioni prvobitni, primarni oblik života te prijelazni oblik iz nežive u živu materiju i obrnuto.

  

Reich je opravdano sumnjao da bioni iz pijeska zrače nekakav oblik energije. Da bi ova zračenja izolirao od mogućih zračenja iz okolnog prostora načinio je Faraday-ev kavez od žice te ga prekrio pamukom i drvetom. Dakle unutar takvog kaveza postavio je kulturu sa bionima te ih promatrao kroz mali otvor. Uočio je bljeskove svjetlosti i plavičastu izmaglicu unutar samog kaveza. Što je još začuđujuće kada je kulturu biona izvadio iz kaveza pojava radijacije još je uvijek bila vidljiva unutar kaveza, čak i kada je cijeli kavez rastavio, oprao i ponovo sastavio. Tako je došao do zaključka da su bioni emitirali određeno energetsko zračenje koje se akumuliralo u samom kavezu. Dakle bioni su bili izvor neke nove do tada nepoznate energije koju je nazvao orgon, a kavez je akumulirao tu orgonsku energiju pa je nazvan orgonski akumulator. Kasnije je primjetio da se orgonska energija nalazi svuda u zraku te da se pomoću orgonskog akumulatora može na vrlo jednostavan način akumulirati i dalje koristiti za različite namjene.

  

Dobar dio svojih istraživanja posvetio je orgonu unutar ljudskog tijela. Uočio je da se crvena krvna zrnca, ako nisu u tijelu razlažu na bione slično kao i u experimentu sa vlasima trave u vodi. Nadalje crvena krvna zrnca unutar organizma su prenosnici orgona. Kod zdravih ljudi orgonsko polje oko crvenih krvnih zrnaca je snažno dok kod bolesnih je ono slabo. Ova istraživanja idu tako daleko da čak utvrđuje da se pri jako smanjenom orgonskom polju crvena krvna zrnca razgrađuju u bione iz kojih nastaju tzv. T-bacilli koji svojom toksičnošću izazivaju bolest.

 

Orgon se može u tijelo unijeti na različite načine: unošenjem hrane, udisanjem zraka, te sunčanjem preko kože. Ovo zadnje može objasniti zašto neki indijski jogiji mogu godinama živjeti bez hrane samo gledajući u Sunce. Inače Reich je utvrdio i da je zračenje sa Sunca glavni izvor orgonske energije u zemljinoj atmosferi. Različiti fizički poremećaji i bolesti su simptomi mnogo dubljeg energetskog poremećaja unutar cijelog organizma. Orgonska energija prožima cijelo tijelo, a njegovo zračenje u okolni prostor naziva se aura tijela. Vraćanje orgonske energije u tijelo i ozdravljenje moguće je unošenjem zdrave hrane, određenim tehnikama dubokog disanja, ali i izlaganju uticajima orgonskih akumulatora.

  

Proučavajući stanice raka uočio je da one sadrže mnogo manju količinu orgona nego zdrave stanice. Inače smanjenje orgonske energije u tijelu može nastati ili uslijed određene povrede tkiva ili zbog starenja. Smanjenje orgona u stanicama uzrokuje generiranje T-bacila (T nastalo od njem. riječ Tod tj. Smrt). T-bacile nije pronašao samo u stanicama raka nego i u krvi i ostalim tjelesnim tekućinama te ondje se normalno zadržavaju u manjim količinama ne izazivajući poremećaje. Kada je T-bacile ubrizgao u pokusne miševe ubrzo su svi dobili rak. Time je dokazao da su T-bacili prijenosnici i uzrok raka. Međutim nevjerojatna činjenica je da kada je miševe smjestio u orgonski akumulator daljni razvoj raka se zaustavio te da su živjeli duže čak i od zdravih miševa.

  

Neposredno nakon II svjetskog rata, u doba hladnog rata sve je više bio zabrinut mogućnošću izbijanja nuklearnog rata i posljedicama kao u Hirošimi i Nagasakiju. U nadi da će orgonom (OR) neutralizirati nuklearno zračenje (NR) izveo je tzv. Oranur experiment 1950. godine. Veoma mala količina radioaktivnog radija donesena je u njegov laboratorij odnosno u kuću gdje je stanovao sa obitelji. Polagano miješanje ove dvije energije dovelo je do nuklearne lančane rekacije i katastrofalnih posljedica. Miševi su pocrkali, Reichu i njegovim suradnicima se to odrazilo na fizičko i mentalno zdravlje, a laboratorij je na duže vrijeme morao biti evakuiran. Njegova kćer Eva gotovo da je i umrla u ovom nesretnom slučaju. Reich je uvidio razornost miješanja ove dvije energije pa ju je nazvao DOR (Deadly Orgone Energy).