O p r o s t ?

Koliko smo se samo puta, nakon što

bi doživjeli uvredu, agresiju, napade raznih boja i

vrsta, i nakon što nas je prošla ona početna ljutnja,

upitali da li oprostiti ili ne oprostiti??? I razmišljali

istovremeno o pozitivnim i negativnim aspektima

takvog postupka, postupka opraštanja. Oprost

predstavlja oslobađanje zatvorenika iz zatvora i

otkriće da smo taj zatvorenik mi sami, kažu stari

spisi.

Oprost bi mogao biti potpun, ali u najvećem je broju

slučajeva djelomičan. Da bi oprostili onome koji nas

je uvrijedio, potrebno je situaciju sagledati njegovim

očima i pokušati shvatiti njegove motive. I sagledati

realno eventualne vlastite greške koje su pridonijele

tome da se nađemo u situaciji uvrijeđenog.

Oprost bi trebao biti gesta ljubavi najprije prema

nama samima, gesta kojom otklanjamo vlastite

nedostatke i krive postupke. Trebalo bi zato i sebi

oprostiti, prvenstveno zato što smo drugome

dozvolili da nam naudi. Ne smijemo naime nikada

zaboraviti da se drugi odnose prema nama točno

onako kako im mi to dozvoljavamo.

U ovom slučaju uvreda i relativan oprost

mogu predstavljati priliku za osoban rast zato što

ono što se desilo, nećemo i potvrditi.