"Kuc, kuc, ima li uopće koga?"
Pitala sam se, kada sam vidjela iskrenost Ljubičinog stava, i odlučnost u njenim riječima.
I niti jedan komentar, niti jedno pitanje, zašto je toliko odlučna, niti jedan glas podrške i topla riječ..
Biby je shvatila..
Rolada se iznenadila..
I to je sve..
Nakon burnih komentara i rasprava, trebalo se sve slegnuti, i doći na svoje mjesto.
Pustiti vjetrove, nabijene ego elektricitetom, da se raziđu.. Da se zrak ponovo napuni kisikom..
Očito Ljubica više nema snage. Ili nema volje, čekati da se sve što smeta udisanju i izdisanju, smiri..
Zar nitko nije niti pomislio koliko dugo je ta duša ovdje boravila, koliko je pozitive unijela, unatoč svom ponekad divljem, ali čvrstom karakteru?
I tek tako se otpušta jedno biće, koje je velik dio sebe poklonilo ovom portalu..
Duhovnim i duševnim dijelom..
Nisam ničiji glasnogovornik, čisto razmišljam o tome, koliko nam je postalo svejedno u nekim stvarima, gdje bi možda ipak trebali reagirati..
Rekoh Camilli..ovdje nema neprijatelja niti prijatelja, ovdje smo svi igrači, koji igramo vlastito kreiranu igru života, sa onim kojeg nazivamo EGO-man..
Htjeli priznati ili ne, često nas porazi, i počnemo igrati po njegovim pravilima.
To naše drugo biće šapće: " Pokaži da te nitko ne može gaziti.. Budi iznad svih, i pošalji ih gdje spadaju, i pobjegni.."
A ono prvo se nasmije i prepoznaje zamke koje se postavljaju..
Nema iznad..Nema ispod..
Postoji samo ravnina, koja se zove jednakost..
Koliko ćemo partija u toj igri dobiti, ovisi o našem strpljenju.
I priznavanju poraza i pogrešaka..
Pitanje je samo, da li ćemo odustati ili ostati.
Ovaj portal je parlaonica, igraonica, ponekad i kaznionica, ali sve u svrhu učenja i razvoja, ma koliko god se činilo drugačije.
Ovdje učimo kako se produžava "kratki fitilj", ovdje pokušavamo netrpeljivost zamijeniti bar učtivošću, ovdje se jača imunitet naše možebitne ranjene i bolesne duše, ovdje se uči čarolijama ali i prepušta ludorijama..
Mislim da bi svakoga, tko je dio ovog našeg svemira, a na moment ne vidi svrhu opstanka ovdje, trebalo zaustaviti, i bar sa par riječi popričati..
Ako i nakon cjelokupnog uvida i dalje odustaje, trebamo i mi odustati. I poštovati odluku.
Ali si nećemo predbacivati da smo šutjeli i prepustili neka voda odnese naše riječi, koje smo htjeli, a nismo izrekli..