ONO S ČIME MOŽEŠ UMRIJETI

 

20. srpnja

 

Izgubio sam prijatelja,

nenadomjestivog prijatelja. Bio je svećenik

i umro je u četrdeset i prvoj godini.

Sedam je godina bio osuđenik na smrt.

Svjesno je podnosio to polagano tjelesno raspadanje

i sve je prihvaćao nevjerojatnom snagom volje.

Može se činiti nevjerojatnim, ali on je kao čovjek

i kao svećenik bio duboko sreran.

Sa svojom četrdesetjednom godinom on je

možda proživio više nego drugi s osamdeset.

Strastveno je volio život, ljude,

ali je vrlo snažno osjećao i koliko su stvari relativne.

Kad je vidio kako se ljudi zbog sitnica žeste

i uzrujavaju, gotovo ga je to zabavljalo.

I nehotice je razmišljao o kazalištu lutaka. Kazao je:

»Kuća koju na ovome svijetu gradiš, iluzija je.

Jedino stvari s kojima možeš umrijeti vrijedne su

da s njima i živiš, a tako mnogo njih nije toga vrijedno.«

Za njega to bijahu: duboko povjerenje u Boga

i srdačno prijateljstvo s ljudima.

On je uspijevao i u najmračnijim trenucima

reći »da« Isusu, uskrslom Gospodinu.

Tako j e mogao oduševljeno napisati: »Ja sam

najsretniji čovjek dvadesetog stoljeća.«

Od njega možemo mnogo naučiti.

 

PHIL BOSMANS