Danas je osvanuo prekrasan sunčan dan. Otvaram prozor i upijam njegove zrake. Na stablu do balkona, cvrkuću dvije ptice. Slušajući ih kako čavrljaju ovako sam interpretirala njihov razgovor:

On oko nje obliječe:

- Kako si lijepa danas!

Ona ravnodušna:

-Pih, znam!

On nastavlja:

-Kako ti samo perje blista na suncu!

Ona sva važna raširila krila:

- Njegujem ih svaki dan.

On uporno:

-Kako samo vitke noge imaš!

Ona sjedne i odgovara:

- Prestani! Ne padam na to!

On mijenja strategiju:

- Da poletimo zajedno? Nešto bih ti htio pokazati.

Ona radoznalo:

-Ah da?  A što to?

On sa nadom nastavlja:

- Jedno skriveno , čarobno mjesto.

Ona razočarano:

- Ah. samo to? Meni je i ovdje lijepo.

On pomirljivo:

- No , dobro. I tu je lijepo, ali nije od pogleda sakriveno.

Ona upitno:

- Pa što bi ti htio?

On sramežljivo:

-Da ti kažem da sam se od prve zaljubio!

Ona sva važna:

- Nisi jedini!

On uvrijeđeno:

- Stvarno? Pa gdje su ti ostali?

Ona zbunjeno:

- Tu negdje okolo.

On sa prizvukom zabave u glasu:

- Da, da. Vidim! Cijelo jato!

Ona, sa prizvukom nelagode:

-Doći će kad ti odeš.

On kobajagi:

- Dobro , onda ja idem. Nek ti je sa srećom!

Ona sama na grani:

- Baš sam bedasta!A nije ni tako loš!Baš mi se dopada.

Zove ga:

- Čekaj, što si se odmah uvrijedio? Samo sam se šalila!

On sa visine:

- Ima ih još koje na mene čekaju!

Ona ljutito:

- Znači tako! Nisam jedina. Sram te bilo!

On zabavljajući se očito:

-Kad tebi ništa ne značim, za druge sam pravi dečko!

Ona zavodljivo:

-A da mi ipak pokažeš to mjesto?

On odlučno:

- Sada!

Ona sretno, pomirljivo:

- Evo me!

Raširi krila i poleti za njim.....cvrkućući...