Iako u doba nastanka ovog članka još nije bilo mobitela, kad se radi o odgoju djece, neke stvari vrijede i danas. 

 

Hajde da se pogodimo!

Kako pregovarati sa svojim djetetom kad odjednom poželi nešto “što je samo za odrasle”?

 

Kad naučite uvažavati želje svojega djeteta i postići  neku vrstu pogodbe s djetetom, tad ste već otvorili vrata pravom dijalogu.

Jednog poslijepodneva dok su se Ana i David vozili prema trgovačkom centru sa svojom 12-godišnjom kćerkom Vanessom, ova je ispustila bombu. “Stvarno hoću svoj telefon,” rekla im je.

Njezin zahtjev i nije bio sasvim neočekivani šok. Prije nekoliko tjedana njezina najbolja prijateljica Gail, dobila je svoj telefon za 12. rođendan. Ali, u tom je trenutku Vanessa uhvatila roditelje na krivoj nozi. Anina prva namjera bila je dobiti na vremenu.  “Tata i ja morat ćemo se o tome malo porazgovarati na samu.”

Vanessi je to zvučalo kao “ne”. “Ali svi moji prijatelji već imaju svoje telefonske linije,” istaknula je, “a ja sam jednako zrela kao i oni.”

“Znamo, srce, da jesi,” razuvjerio ju je David.

Kad su on i Ana te večeri popričali, složili su se da je Vanessa u pravu - imala je dobre ocjene, savjesno je obavljala svoje kućanske poslove i općenito bila odgovorna. “Ali još uvijek me zatekla s tom idejom o vlastitom telefonu,” objašnjava David. Ana je bila jednako zbunjena. Nisu mogli ništa drugo zamisliti nego Vanessu kako iz zatvorenih vrata svoje sobe satima razgovara s prijateljima dok zadaće čekaju. “U prvi mah smo zaključili kako je  čista ludost, pa i neodgovornost, dati joj telefon.”

Ali, što su duže razmatrali pitanje telefona, to su roditelji bili spremniji razumjeti i prihvatiti Vanessinu želju. Shvatili su da, osim telefona, ustvari traži više samostalnosti, privatnosti i uvažavanja.

Karakteristično je za pretpubertetsku djecu da teže tome da ih odrasli uvažavaju i smatraju odvojenim i nezavisnim osobama. Neprestano nastoje osvojiti novi komadić terena  ne bi li malo pomalo stekli ono za čime teže. Nekim roditeljima to odvajanje teško pada jer im se čini da im dijete izmiče iz kontrole. Ali, pokušajte to odvajanje promatrati iz konstruktivnijeg ugla gledanja. Priđete li tome kao neizbježnom kompromisu - pa predložite da napravite ustupak u zamjenu za više dužnosti - postići ćete bolje međusobno razumijevanje i pouzdanje.

Prvi korak: obratite pažnju. Poput svake dobre veze i veza između roditelja i odraslijeg djeteta počinje pažljivim slušanjem. “U prvi čas smo namjeravali reći Vanessi da nas nije briga koliko njezinih prijatelja ima svoj telefon i neka zaboravi tu ideju. Mi joj ga nećemo dati. A onda smo shvatili da bi takav odgovor bio u redu da je Vanessi osam ili devet godina. Ali shvatili smo da je dovoljno odrasla da joj udovoljimo želji. Nismo više mogli jednostavno reći da mi znamo što je za nju najbolje.”

Drugi korak: iskreno porazgovarajte.  David i Ana prilično su iskreno objasnili Vanessi čega se boje. Ana joj  je otvoreno rekla: “Važno je da pišeš zadaće i dobro učiš. Tata i ja se bojimo da ćeš zanemariti školu jer ćeš neprestano visjeti na telefonu.”

Vanessa je shvatila da se roditelji iskreno brinu i ozbiljno je razmotrila njihove bojazni. Uvjerila ih je da zadaće neće preskakati, a onda predložila neka nazovu roditelje njezinih prijatelja koji već imaju telefon i razgovaraju o tome kakva je kod njih situacija.

Treći korak: prosuđujte prema obavijestima, a ne prema osjećajima.  Slušajte razum, a ne osjećaje. Ana je zaključila da su njezini strahovi oko zadaće zamišljeni, a ne stvarni. Većina Vanessinih prijatelja koji su dobili telefon, počela je bolje učiti u školi jer su sad  strahovali da ne izgube dragocijenu liniju zbog loših ocjena. David kaže: “U doba kad smo Ana i ja bili Vanessina uzrasta, nitko nije ni pomišljao da ima svoju liniju. To bi bilo pravo svetogrđe! Ali danas je to već tako rašireno da se nitko više ni ne pita je li to dobro ili nije. Morali smo prihvatiti činjenicu da su se vremena promijenila i da Vanessa živi u drugačijem svijetu od onoga u kojem smo mi odrastali.”

Četvrti korak: ponudite pogodbu. Vanessini roditelji ponudili su kčerki da joj kupe i plaćaju telefonsku liniju u zamjenu za dodatnim dužnostima u kući. David joj je rekao:”Smatramo da si dovoljno odrasla da preuzmeš nove odgovornosti. Dat ćemo ti šest mjeseci pokusnog roka. Uspiješ li i dalje zadržati dobre ocjene i vladati se tako da se mama i ja ne moramo igrati policajca u kući, moći ćeš zadržati telefon. Ako, ne, ide iz kuće bez pogovora.”

Vanessa je bila oduševljena i to ne samo zato što dobiva telefon, nego i stoga što su joj roditelji pokazali povjerenje. Predano se predala izazovu i malo po malo sve bolje pridržavala svojih obaveza i satnice. Kad bi se vratila ih škole,  telefonirala bi sat vremena, a onda učila do devet. Prijatelji bi je smjeli nazivati tek poslije devet kad je sredila sve zadaće i poslove. Prilično je dobro u tome uspijevala.

David i Ana bili su zadovoljni svojom odlukom tek kad su na polugodištu stigle ocjene. Sve je bilo u redu! “Moram priznati da sam bio ugodno iznenađen jer su ocjene bile nešto bolje nego ranije,” govori David. “No, nije to jedini razlog što smo zadovoljni. Danas se drukčije odnosimo jedni prema drugima. Dajemo Vanessi više slobode, ali naravno da uvijek pazimo da to bude ono što mi smatramo sigurnim. A kad joj ponekad i kažemo “ne”, nema oko toga puno natezanja kao nekad.”

Najbolje što proizađe iz ovakve spremnosti na pogodbu je otvoreni i iskreni razgovor s djetetom. Naučite poštovati djetetove želje i prilagoditi se novim vremenima. A u dobu kad vaše dijete svaki dan dolazi s novim zahtjevima - od toga da samo ide u trgovački centar do toga da gleda zabranjene filmove - dobro je umjeti se pogađati i sklapati kompromise.

Upamtite, prihvatite li ideju da je dobar roditelj onaj koji uspije stvoriti odraslu osobu koja zna razmišljati i samostalno djelovati, i koja je u stanju brinuti se o sebi, tada postupno prepuštanje ovlasti nad djetetom nije samo sjajna strategija - nego čista potreba. Cijela stvar je u tome da navedete dijete da preuzima više odgovornosti za sebe u zamjenu za povećanu slobodu.

Izdvojeno:

 

Prije nego automatski odbijete dijete, razmotrite svoje bojazni iskreno i otvoreno s djetetom i slušajte otvorenih ušiju i uma kakve su njegove reakcije i kako objašnjava svoje zahtjeve.

Oboje ćete biti sretni da ste dali svojem djetetu priliku da dokaže kako je zrelo za nove odgovornosti.