Draga moja,

 

Nisam ti pisala odmah nakon razgovora, no potaknuta spominjanjem uvođenjem novog predmeta u škole, moram reagirati... na sam Božić izašla sam s mise kad je počela propovijed nabijena neslaganjem, ljutnjom, željom da se nametne volja, a istovremeno svjesnošću o nemoći da se što mijenja... da, cijela je umjesto dobrim željama, poticanjem na ljubav i razumijevanje poticala sve ono u meni čemu tu nije trebalo biti mjesta i zato sam radije otišla, nego uzgajala emocije koje ne priliče, ne na taj dan već, nikada u ničijem srcu.

Pogledala sam onaj dokumentarac i zaista se pitam što je čudno u tome, jer ne smatram sebe natprosječno obrazovanom, ali za mnogo takvih primjera znam, i ne mislim da o tome treba tako senzacionalistički govoriti, već sustavno obrazovati i sprječavati, a onda ako nema druge i kažnjavati (najstrože)... u moje doba školovanja na satovima biologije (5 razred) profesorica je par sati posvetila upravo rodno – spolnoj temi, jedan sat je držala samo djevojčicama, jedan samo dječacima, a par sati zajedno i time što nam je objasnila nije nikome rekla ništa nepustivo, nikoga navela da učini bilo što neoprostivo, rekla nam je ono što velikom broju nas nisu htjeli, znali ili su se sramili reći naši roditelji, svećenici na vjeronauku, na koji smo, usput rečeno, išli dobrovoljno. Učinila je to profesionalno, bez emotivnog naboja s puno činjenica i statistike, podijelila djevojčicama knjižice u kojima je pisalo što se događa s nama pri pojavi menstruacije, a znam da su to krišom pročitali i mnogi dječaci.

Ono čega se najviše bojim pri uvođenju novog predmeta i polemici oko toga, je ispiranje zdravog mozga radi profita i financiranja, jer svaki roditelj je prije svega dužan biti roditelj svom djetetu, a tek onda ako mu to dopustimo biti roditelj i u naše ime. Ono što je činjenica koju većina prešućuje (jer ne zna ili ne želi znati) jest to da bismo htjeli svaliti odgovornost roditeljstva na druge, slažem se da treba obrazovati djecu, roditelji nisu svi obrazovani da bi mogli to učiniti na stručan način, ali sasvim sigurno to mogu učiniti s ljubavlju i brižno(u UK u prestižnim školama uče ekonomiju, matematiku, imaju odlične uvjete, no postotak maloljetničkih trudnoća je jako visok, jer ih nitko ne uči životu!)

Sječaš se da uvijek kažem da je kućni odgoj temelj mnogim lijepim i dobrim stvarima i ponašanju, a i gledanju na život i ljude oko sebe, a nedostatak toga suprostnost navedenom. U kućni odgoj spada i poimanje spolnosti, svjesnost i tolerancija različitosti... nemojmo se zavaravati da je sve počelo u današnje vrijeme i da se baš sad događa sve perverzno i prljavo, treba se prisjetiti povijesti! Što su drugo bila mučenja mladih i lijepih djevojaka  u doba inkvizicije(bile su rijetko starije od 16 godina, tek poneka lajava stara baba), što je drugo bilo nabijanje na kolac od strane Turaka, ili još dalje u povijest; što su bile orgije u doba rimskog carstva, znalo se točno tko je volio dječake, a tko djevojčice... nemojmo si umišljati da je naš naraštaj izmislio perverzije, mučenje i iživljavanje na onima koji su slabiji od nas... bolesnih umova povijest je zabilježila mnogo (previše), čak i neki koje štujemo jer su nam omogućili tehnološki napredak, nisu bili baš čisti u glavi po tom pitanju...

Ono što danas činimo svojoj djeci nije novo, ali je razlog drugačiji. Djeca su prije bila zanemarivana radi neimaštine i nemogućnosti da se zaradi nešto i priskrbi za jelo, a istovremeno bude s djetetom, a danas kada je je i to moguće zanemarena su jer roditelji misle na sebe više nego na njih, jer im je važnije da budu na kavi ili na treningu, da zdrže dobru liniju, nego da se druže sa svojom djecom, kada dođu u adolescentnu dob, svade se s njima i nimalo se ne potrude shvatiti ih i tu puca svaka veza... i onda sve postane bez veze... i roditeljima i njima...

Nije na crkvi i školi da nam odgajaju djecu, već na nama koji smo ih rodili, oni su naša sreća, radost, zadovoljstvo, naša najveća ljubaf i naša najveća odgovornost da ih pripremimo do postanu dobri ljudi!  Sposobni voljeti i sebe i druge, razumni, puni poštovanja za sebe i svijet oko sebe, puni razumijevanja za različitosti, obrazovani...

Svaka pomoć, znanstvena i duhovna, dobro je došla, ali samo kao nadogradnja, a nikako osnova (osnove dolaze iz doma)...

 

Srdačan ti pozdrav i topli zagrljaj cijeloj obitelji! Budite zdravo i veselo!

 

radostan vam dan!

tana