U svom dugogodišnjem radu sa klijentima često se susrećem sa raznim obiteljskim obrascima koji su uglavnom naslijeđeni i jedno te isto uvjerenje prenosi se iz generaciju u generaciju. Problem je u tome što nitko u obitelji nema dovoljno energije za promjenu tog obrasca. Za promjenu obrazaca općenito potrebno je imati dovoljnu količinu energije što većina nema budući da je iscrpljena stalnim obnavljajućim događajima koji im oduzimaju energiju.

Jedan od najčešćih slučajeva je ovaj iz obitelji jedne mlade djevojke koje je željela iscijeliti svoju obiteljsku situaciju nježno i s ljubavlju, ali za to je bile potrebna njena vlastita snaga i i izricanje vlastite istine.

Još kao malo dijete sjeća se svog oca kao pijanog i arogantnog koji je maltretirao cijelu obitelj. Naročito je to dolazilo do izražaja za vrijeme Božićnih i sličnih blagdana.

Jako je tužno što se nije mogla sjetiti niti jednog blagdana, a naročito Božićnih koje svako dijete očekuje sa velikom oduševljenjem i očekivanjem u kojem bi vladao mir i u kojem bi ona o braća ostvarili barem dio svojih želja. Koliko god se je majka trudila da to sakrije i da nam osigura koliko toliko mir u nam djeci je rastao strah od toga što će se dogoditi kad otac dođe doma. Dolazak Božića i Nove godine, a i ostalih blagdana kao što je Uskrs bio je događaj koji je bio pun straha, za njih je to bila noćna mora.

Njihova majka ,bez obzira na neimaštinu uvijek je uspjela pripremiti kolačiće koji su imali poseban ushit i ugođaj koji im je  pokazivao da je taj dan nešto posebno za njih i za sve druge ljude. Iz ničeg je uspjela stvoriti nešto samo da nas izvuče iz sumorne svakodnevnice straha i torture.

 Majka je bila u svemu, a otac u ničem. Bio je goropadan i nasilan. Ništa nije cijenio što je majka učinila. Nije znao ni u koji razred  idemo nas troje. Nikada im nije pokazao niti pomogao u niti jednoj zadaći, a isto tako nikada nije bio za vrijeme našeg školovanja niti na jednom roditeljskom sastanku. Bila je sva sreća da nas nije uspjelo satrti njegovo alkoholno ludilo.

Jedina želja te djevojke bile ja da izađe iz tog ludila koje je vladalo oko nje. Silno je željela izaći iz ove svoje obitelji. U toj želji udala se je za prvu osobu koja ju je zaprosila samo da izađe iz tog pakla. Međutim, osoba koje je bila u početku divna i krasna bila je preslika njenog oca. Događaji koji su se u obitelji događali bili su isti kao u njenoj osnovnoj obitelji. U tom braku imala je dvoje djece koja su proživljavala isto što je i ona proživljavala u djetinjstvu. Preduge godine zlostavljanja ostavile su trag na njenoj djeci. Nije naprosto znala prekinuti lanac istih uvjerenja koje je imala i njena majka. Često se pitala što da uradim, što će okolina misliti ako napustim supruga i sl. Izabrala je trpljenje kao i njena majka. Život je išao dalje. Njen suprug je zbog takvog života rano napustio zemaljsku ravan. Situacije se je trebala sada promijeniti.

Iškolovala je djecu, pronašli su posao ali u njenom životu se ništa nije promijenilo. Kći je krenula svojim putem i čvrsto odlučila da ne želi život koji je živjela. Počela je raditi na sebi i prevladavati obrasce u kojima je odrasla, međutim sin je nastavio očevim stopama i majka je opet bila na početku. Majka je opet proživljavala pakao ali pod utjecajem kćeri počinje mijenjati sebe i tražeći svoje mjesto u životu za dobrobit sebe i svojih potomaka. U tome je uspjela.

Ova priča pokazuje da za promjenu nikad nije kasno. Uskrs uvijejk dolazi!

Božica Glavač