Zahvalnost uvijek traži svoj plijen..Dobro sam napisala, to je kao igra lovca i progonjene životinje.. I vrlo je slična pojmu bezuvjetnosti..
Vječita je borba u nama da prestanemo biti robovi zahvaljivanja i robovi uvjetovanosti..
Kada nekom nešto dobro učinimo, u nama se pokreće mehanizam, i bili svjesni toga ili ne, tražimo neki vid zahvalnosti.. Kada nekog istinski volimo, tražimo uzvraćanje te ljubavi..
Na neki način je to i u redu, jer razmjena energija treba postojati..
Ali zašto u nama uopće postoji taj mehanizam koji traži natrag ono što nekom pruži?
Da li je Bog kao mi, i traži našu zahvalnost ako za Njega učinimo nešto dobro? Moja spoznaja vlastitog Boga u sebi govori da je On izvan svakog pokušaja da mu se stvori uvjetovanost..
On samo voli i ne razmišlja.. On je čista Ljubav oslobođena uma i um, koji je slobodan od samog sebe..
Vjerujem da je sav smisao naših života postići takvu ljubav..
Sve drugo je iluzija i isprazne igre ljudskog uma..
Ja vježbam tu bezuvjetnost cijelu vječnost, a još je nisam postigla, priznajem..Ali veliki korak naprijed sam postigla bar uvidom u to... Svaki puta kada se susretnem sa Onim najdivnijim iza kulisa smrti, napuni me novim spoznajama, ali čim dotaknem tlo zemaljsko, pola zaboravim.. Ali ne odustajem.. Moj cilj i moja želja je..biti slobodna od svake želje za traženjem zahvalnosti..činiti ono što u određenom trenutku osjećaš da je dobro, i krenuti dalje, ne osvrćući se unatrag..
13.04.2012 10:21 h
Tanja, postavi ovaj zapis kao svoj tekst, šteta je da ostane zaturen ovde u komentarima.
Možda nisam sve ovo direktno rekao kao ti, mada imam isto viđenje.
I meni nešto "SMRDI" u tim preporukama i zahtevima za raznosmernim iskazivanjima zahvalnosti, vezano za duhovne težnje. DA, BEZUSLOVNO POSMATRANO: JA ĆU POMOĆI DRUGOME, BEZ OČEKIVANJA ZAHVALNOSTI, UČINIĆU ZATO ŠTO MI JE TO UNUTRAŠNJA POTREBA, DA POMAŽEM.
U redu je, kao što si rekla, na ovom nivou kolektivne svesti mi imamo potrebu i očekivanja u vezi sa obostranim zahvaljivanjima, kao razmenama energija. ALI, SVAKAKO JE POGREŠNO AKO TAJ MODEL ILI MANIR PRENOSIMO NA TLE VIŠIH DUHOVNIH TEŽNJI: ZAHVALJUJMO SE BOGU KOJI NAS JE STVORIO, JER ON TO OČEKUJE OD NAS. MI OČEKUJEMO OD DRUGIH DA NAM SE ZAHVALE U TOME ŠTO IM POMOGNEMO, UČINIMO, PA ONDA TA SVOJA OČEKIVANJA PROJEKTUJEMO NA NAŠ ODNOS PREMA BOGU.
Da li ćemo očekivati i tražiti zahvalnost od svog deteta, zbog toga što smo ga rodili (i to u jednoj seksualnoj igri), i što brinemo o njemu, dajemo mu svoju pažnju, energiju, ili ćemo to što mu se posvećujemo osećati kao svoju spontanu potrebu, A ZAUZVRAT ĆEMO BITI ZADOVOLJNI KADA ONO SAZRI I OSAMOSTALI SE, FORMIRA SE KAO SAMOSTALNA I ZRELA LIČNOST?!
MOŽDA ČAK ZAHVALNOST I NE TREBA IZDVAJATI KAO POSEBNU KATEGORIJU IZ BEZUSLOVNE LJUBAVI! MOŽDA ONA U VIŠEM SMISLU I NE POSTOJI IZDVOJENA, NA NAČIN NA KOJI MI TO SHVATAMO I ZAMIŠLJAMO ODAVDE, IZ SVOJE RAVNI.
Svako deluje po svojim unutrašnjim smernicama, u svom životnom domenu. NEKO NAMA POMAŽE, MI POMAŽEMO DRUGIMA. U MREŽI MEĐUSOBNIH DELOVANJA I POMAGANJA, MREŽA BEZUSLOVNE LJUBAVI JE SAMA PO SEBI ZAHVALNOST SVIH, SVIMA, ZA SVE.
A u vezi sa vežbanjem bezuslovnosti, već sam istakao svoj stav: mislim da je mi spontano stičemo ili oslobađamo - našim procesom čišćenja od negativnih energija koje nosimo.
irida
bglavac
