Taman sam mislila pustiti moj mozgić na široke zelene pašnjake, (doduše, sada je sve prekriveno snijegom) da se malo odmori od napornog rada, jer, i on ima pravo na svoje slobodne dane, kada mi se opet javio biper u džepu..
Zašto još uvijek postoji razdvajanje na mušku i žensku pamet? Klasificiranje je očito usađeno duboko u korjenje muško ženskih entiteta.
Zašto od početka nije sve bilo i ostalo jedno?
Eva je manje pametna od Adama, jer je zagrizla jabuku spoznaje, iako joj je rečeno da to ne učini. Adam nije ništa pametniji, jer joj je povjerovao, zapravo, ispada da su oboje glupo postupili, ali ipak, Eva sa malo manjom dozom gluposti: usudila se ZAGRISTI, i krenuti putem osvješćivanja sebe..
Adam je stalno nekako kaskao za njom, ali je to nadoknađivao fizičkom snagom i pokušajem da se i na spoznajnom polju izjednači sa njom.
Zapravo, trebali su ostati na jednakom nivou. Eva nije stvorena iz Adamove glave, da bude mentalno višlja od njega. Nije stvorena ni od neke koščice iz pete, da bude niža od njega. Ona je stvorena od rebra..Rebra čuvaju srce Adamovo, Eva ga gleda u oči, u ravnini je sa njim.
Simbolika ili metafora, ali točno pokazuje kako treba biti.
A gdje smo mi to zašli?
Dolazi do situacija kada žene svojevoljno priznaju da nisu dorasle muškom mozgu, jer nisu u stanju sastaviti jedan utikač i promjeniti žarulju, a kamoli izumiti prave male kućne spravice..Kao mikser, usisavač, i ostale stvari..
Stvar je osobnog stava i gledanja svoje vlastite vrijednosti.
Da ne feminiziram previše, jer, dolazi i do krajnosti, kada žene stavljaju sebe apsolutno iznad muškog roda, govoreći daq sve mogu same..
Mogu..Ali ponekad vrlo teško..jer ne žele priznati da je najljepši ravnopravan odnos i podjela obaveza.
Ne postoje muški i ženski poslovi, muške i ženske šeme. Postoji samo tolerancija i poštovanje.
Ja se neću osjetiti mannje vrijednom ako ne znam popraviti fen koji se pokvario, niti će se moj muškarac osjećati glupo ako mora mijenjati pelene djetetu, jer sam ja u drugom poslu..
Najsmješnije je, kada se taj odnos toliko banalizira, da se ženu kao ženu, počne ismijavati:
Stajale brineta, crnka i plavuša ispod mosta i nisu znale kako prijeći
nabujalu rijeku punu pirana.
Iskoči zlatna ribica i kaže:
"Tu vas gledam več pola sata i odlučila sam svakoj ispuniti jednu želju.
Kaže crnka:"Ja bih htjela najbrže plivati na svijetu!"
I počne crnka plivati, dodže do pola i pojedu je pirane.
Kaže brineta: " Ja bih htjela gumeni čamac!"
Dodže brineta skoro do kraja i pojedu pirane i nju i čamac.
Plavuša se zamisli i kaže: "Ja bih htjela mušku pamet."
Riba ispuni želju, a plavuša na to: "Joj jebote, gle most!
O još prisutnom balkanskom mentalitetu govori Milko grmuša na svom blogu:
Nema tu previše filozofije: žena ovdje mora da stigne da rodi djecu, da brine o njima, da brine o mužu, da brine o muževoj familiji, da održava kuću, da radi, napravi karijeru, da stigne da brine malo i o sebi (kako inače da bude poželjna svom mužu, zjenici oka svoga). A dan ima dvadeset i četiri časa. Za to vrijeme, Njegovo Veličanstvo Muž je na poslu, ili jadan brine zato što nema posla. Njemu je uvijek najteže, kakogod da se okrene. Ovo društvo je talac nesposobnih i patetičnih muškaraca, a uopšte nije teško provaliti i razloge takvog stanja.
Radi se o tome da je muški šovinizam na Balkanu prosto vrijednosno-kulturni obrazac funkcionisanja društva. Da se razumijemo, i muškog i ženskog šovinizma ima svuda, pa tako i kod nas. Međutim, za razliku od nekih razvijenijih sredina, u kojima ima svega u razumnim mjerama, kod nas se radi o modelu na kojem je zasnovan cijeli sistem. Taj vrijednosno-kulturni obrazac podrazumijeva tip „muškarčine“ koji je u javnosti jedno, a u četiri zida se radi o jednom iskompleksiranom slabiću koji je frustriran jer realno nije sposoban da se nosi sa ulogom mačomena koju je oberučke prihvatio, te se zbog toga najčešće ili iživljava na ženi i djeci, ili se prepušta nekoj drugoj patologiji (laganju, izmišljanju, preljubi, alkoholu i sl.).