SPRŽEN TI JE MOZAK. NEMA VEZE KOJA STRANA, LIJEVA ILI DESNA. NEBITNO NI KOJI RAŽANJ, PARDON REŽANJ. JER AKO CIJELI NIJE SPRŽEN, A OBIČNO NIJE, ONO ŠTO NIJE SPRŽENO, ZADIMLJENO JE. I OPET SMO NA ISTOM. KUDA KOJI, JA DIMSI. DIMSI JE NAIME VRSTA DIMLJENOG SIRA.
A DIM OBIČNO IDE VAN NA UŠI. NETKO ĆE TO PRIMIJETITI I REĆI DA DIMITE KROZ UŠI. JER DIMI... NAKON IZVJESNOG VREMENA POSTAJEŠ TVRD NA UŠIMA. NE ČUJEŠ DOBRO. POMISLIŠ DA TI BUBNJIĆI NE BUBNJAJU, A NISU BUBNJIĆI VEĆ DIM. I TAKO... DIO MOZGA SPRŽEN, OSTATAK ZADIMLJEN, DIM JURI KROZ DIMNJAKE I NARAVNO DA ĆE PROCES UTJECATI NA OČI.
ZATO JER SU BLIZU UŠIJU. PA NISAM IH VALJDA JA TAMO STAVIO. POMISLITI ĆEŠ DA TI POPUŠTA VID. A NIJE. SVE JE TO OD DIMA. AKO NAIĐEŠ NA NEKOGA TKO JE VIDOVIT, REĆI ĆE TI DA SI SLIJEP KOD ZDRAVIH OČIJU. A NISU NI OČI, NI DIM, NI UŠI, VEĆ MOZAK. ONAJ SPRŽENI DIO KOJI SI SAM SFRIGAO JEDNOM DAVNO ZA DORUČAK. A KAKO SE DORUČAK JEDE, ODNOSNO GUTA, ZAPOČINJEŠ SA GUTANJEM KNEDLI. ILI SAMO MISLIŠ DA SU KNEDLE, A NISU. MOZAK JE. TVOJ. A TI GUTAŠ I GUTAŠ... KNEDLE.
KAKO ZRAK U PLUĆA IDE KROZ GRLO ZAJENO SA DIMOM, JER DIMI SVUDA UOKOLO, POČINJEŠ SE GUŠITI. NE MOŽEŠ DISATI. ZAPINJE. DOBRO BI TI DOŠLE ŠKRGE DA IH IMAŠ, ALI NEMAŠ IH. ŠKRGE ILI NE, PLITKO DIŠUĆI POČINJEŠ PODSJEĆATI NA RIBU. RIBA ŽIVI U MORU A MORE JE SLANO. PA POČINJEŠ SOLITI. A SOLI SE KUPUS.
I TAKO... NE ŽELEĆI TO, U KUPUSU SI. ILI RASOLU. SVEJEDNO, JER SMRDI I JEDNO I DRUGO. ZATO ŠTO JE KISELO. POREMETIO SI SAM SEBI KISELOST. ZATIM SA PLUĆA KRENE NA JETRU. ZATO ŠTO JE BLIZU. A JETRA JE KAO MAGNET. VUČE NA SEBE. ONDA SVE KRENE NA JETRU. NAJVIŠE TI SEBI SAMOM.
SADA TI JE VEĆ LOŠE. A KADA JE LOŠE, NIJE DOBRO. ZDIMLJEN SI, SPRŽEN, POSOLJEN, KISELI I MAGNETIZIRAN. POLAKO TI SVE KRENE NA ŽIVCE. JER ONI SU POSVUDA I PRIRODNO JE DA IH PRIJE ILI KASNIJE ZAHVATI. ŽIVCI TITRAJU I SVE TE STANE ZAJEBAVAT. MISLIŠ DA TE NETKO ZAJEBAVA U BUBREGE, A NIJE. ONI BOLE ZBOG MOZGA. JER NE BOLI BUBREG VEĆ MOZAK. ONAJ SPRŽENI DIO.
I ONDA TI SVE ZBOG SVEGA KRENE NA JAJA. ILI JAJNIKE. A KADA KRENE ONDA IDE. SVI I SVE. E SADA TE VEĆ STRAH. A OD STRAHA SE SVE GRČI. I CRIJEVA I MIŠIĆI I KOSTI... A KAKO TE I NE BI BILO STRAH. NE VIDIŠ, NE ČUJEŠ, NE DIŠEŠ, BOLI I GUTAŠ. A OD STRAHA KLECAJU KOLJENA. ILI SE USEREŠ. SAMO TAKO.
ZATO UVIJEK KRENI OD MOZGA. JER, ZAPAMTI... BUBREG NIKAD NE BOLI, MOZAK BOLI... JAKO.