U naše vrijeme, promatrajući i donoseći odluke, mijenjamo naše životne oblike u isto tako promjenjivom svijetu. Ono što uistinu trebamo, nisu promjene vanjskih već unutarnjih oblika. Potreba za promjenama je velika i i za njom postoji stalni zahtjev sve sa ciljem da nas oplemeni.

 

Oplemenjivanje, oplemenjivanje duševne veze shodno donesenoj odluci, postaje stalno stremljenje, stalni posao. To je nešto što zahtijeva stalno učenje o mogućnostima i ispitivanje mogućnosti. Zahtijeva druženje, razgovor, poštovanje, spremnost, saznanja. Stvoriti ispravne oblike, svijestan je ili nesvjestan posao za svakoga.

 

Te je oblike moguće ostvariti uz uvjet da se za unutarnje potrebe ne traži nadomjestak u izmišljanju vanjskih potreba. Sazrijevanjem, stvaranje novih oblika postaje sve nužnije i neodložnije. Novi oblici su važna nadopuna koja osnažuje pred prijetećim propadanjem, oni su otkrivači novih duševnih domašaja, ukazatelji novih vrijednosti, otpor su nerealnosti i surovosti raznim vanjskim oblicima i stanjima. Mnogi shvaćaju i osjećaju nužnost promjene životnog stila, shvaćaju nužnost otpora življenju na vlastitu štetu. Osjećaju potrebu za promjenom ritma i teže onome što se podrazumijeva pod ljubav.

 

Shvaćaju ili nalaze da potraga za srećom ima izvorište i uporište u ljubavi. Shvaćaju da to nije ljudski proizvod već dar božiji. Da bi se taj dar božiji mogao dalje davati, potrebno ga je najprije primiti. Pretpostavka dolaska na izvorište ljubavi je spremnost i saznanje da se sluša, čeka i prima. Slijedom događaja, kao popratna pojava, nailazi konkretizacija vjerovanja.

 

Čovjek slobodan i oslobođen nasljeđenih običaja i normi. Sa pravom nitko ne želi biti ovcom već vlastitim pastirom i taj je stav sve prisutniji. Polako se  razbija predodžba o vlastitom razumu kao temelju života, kao ograničen, nedostatan, premalen razlog. Postignuta sloboda dovodi čovjeka do gorkog saznanja o vlastitim slabostima i nedostacima.

 

Svijest nalaže potrebu za pomoći, spoznaja govori da je štetno uzalud rasipati snage, narasle životne potrebe traže nova rješenja. Nova iskustva vode do novih spoznaja. Postavlja se problem samoodgovornosti, samosposobnosti, ali ne uz preziranje ičega, već uz prihvaćanje svega što nove oblike napaja vodom života i utažuje sve veću žeđ.

 

Novi životni mir je moguć. Moguć je čak i nevinim gledanjem u visine. Čudo novih životnih oblika, nove životne sile donosi bolje razlikovanje sreće od nesreće, veselja od tuge, dobrote od zla, života od smrti. Na čovjeku je da li se izgubiti u klopci mreže vlastitih predodžbi ili dati prednost Njemu. Do toga dovodi odluka. A rezultat toga je oslobođenje.