I reče Bog Noi: "Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda - 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, tvoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslati ću veliku kišu."

Noi to baš ne bi pravo; ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio. Nakon šest mjeseci nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju. "Noa", povika Bog, "Noa, gdje je korablja?"

Noa pogleda u nebo i reče: "Gospodine, budi mi milostiv!"

Bog ga opet upita: "Gdje je korablja, Noa??

Noa obriše suze i reče: "Gospodine, što si mi učinio?

Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi.

Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru. Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan drugi državni službenik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU.

Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo rečeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bi morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, posjeti me po drugi puta službeni psihijatar.

Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli, da će se oni sami pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili oni su stupili u štrajk.

Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti?

Kako je prolazilo vrijeme ja sam počeo skupljati životinje. U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja.

Bože, da li je tebi uopće jasno, da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali momentalno ne znam što da navedem kao cilj transporta. A da li si ti uopće znao da se primjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vremena parenja? A ti znaš da su jeleni skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje.

Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i za divlje zečeve. Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko pojednostavnilo čitav postupak dozvole. I ti možeš bar nešto učiniti za mene.

Jedan od Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema!

Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam već očajan!

Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?"

I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo a sunce zasjalo. I na nebu se pokaže prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi."Gospodine, nećeš uništiti zemlju?"

Tada reče Bog: "O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava."