Koje su to turbulencije! Koja nasilna vremena!  Proždire nas silina informatičkog polja u koje smo uronjeni.  Radi ovo, radi ono, kupi ovo, kupi ono, jer „to zaslužuješ!“. 

Kako su samo mediji nasilni… Ubija me količina papira koja iz njih ispada…koliko je samo to koštalo šuma, koliko struje, koliko boje…bačeno uzalud. Jer tko to danas čita, sluša ili gleda taj ubitačni EPP?

Čovjek puca po šavovima. Hoće iskočiti iz vlastite kože. Smjesta mu  se nudi cijela farmaceutska industrija, svi plastični kirurzi, turistička industrija ili ako ništa drugo, a ono masaža s happy endom. Svi rade sve.  Što odabrati? Što raditi s mislima koje se roje i opsjedaju?

Čovjek oboli…želi se liječiti. Juri od tzv. uglednih do nadriliječnika. Svugdje dobije savjet, svugdje puno riječi, uvjeravanja…učini ovako, učini onako. Dijagnoze, lijekovi, metode i tehnike sa svih strana svijeta. Ogromna zbrka u glavi, u srcu, u tijelu.

A u biti ništa ne mora, ništa ne treba. Samo malo mira da se sretne sam sa sobom. A to je izgleda najteže. Teško je naći neku skrovitu spilju gdje bi bio u dubokoj tišini, gdje bi osluškivao svoje tijelo, um i dušu.

Nirvana, ništa je sve, to je cilj. Povremeno stišavanje…stapanje s onim što JEST jedina stvarnost.