Svatko od nas, od vremena do vremena, ima iskustvo osjećaja koji je poznat kao nesigurnost.
    Osjećaš nesigurnost zbog količine novca u banci, ili zbog količine ljubavi koju dobivaš od prijatelja, ili zbog obrazovanja koje imaš. Ili osjećaš nesigurnost zbog zdravlja, starosti ili tjelesnog izgleda.
    Kad bi te netko pitao: "Što je to zbog čega osjećaš nesigurnost?", gotovo sigurno bi dao krivi odgovor.
    Mogao bi reći: "Moj prijatelj mi ne pruža dovoljno ljubavi", ili "Nemam potrebno visoko obrazovanje", ili nešto slično.
    Drugim riječima, upirao bi prstom na nešto, neka izvanjska stanja, ne uviđajući da se osjećaji nesigurnosti ne stvaraju ničim izvan tebe, nego jedino tvojom čuvstvenom programiranošću, nečim što sam sebi govoriš u svojoj glavi. Kada bi promijenio svoj program, tvoji osjećaji nesigurnosti nestali bi u tren oka, iako bi sve ostalo u vanjskom svijetu upravo onako kako je i prije bilo.
    Neki ljudi se osjećaju prilično sigurnima kada su gotovo bez novca u banci, a drugi se osjećaju nesigurnima čak iako imaju milijune. Nije količina novca, nego njihova programiranost ta koja mijenja stvari. Neki ljudi nemaju prijatelja, a ipak su savršeno sigurni da ih drugi ljudi vole. Drugi osjećaju nesigurnost čak i onda kada imaju najposesivnije i najzatvorenije veze. Razlika je opet u programiranosti.
    Ako se želiš obračunati sa svojim osjećajima nesigurnosti, moraš dobro proučiti i razumjeti sljedeće četiri činjenice:

    Prvo: Uzaludno je ublažavati svoje osjećaje nesigurnosti pokušavajući promijeniti stvari izvan sebe.
    Tvoji pokušaji mogu biti uspješni, ali najčešće nisu. Mogu malo olakšati stvari, ali ta je olakšica kratkog vijeka. Zato ne vrijedi energije i vremena koje trošiš pokušavajući poboljšati svoj izvanjski izgled, skupljajući više novca ili tražeći dodatne potvrde ljubavi od svojih prijatelja.

    Drugo: Ova će te činjenica dovesti do toga da se latiš problema tamo gdje se i nalazi, u tvojoj glavi. Zamisli ljude koji, u okolnostima u kojim se ti sada nalaziš, ne bi osjetili ni najmanju nesigurnost. Takvih ljudi ima. Prema tome, problem ne leži u stvarnosti koja se nalazi izvan tebe, nego u tebi, u tvojoj programiranosti.

    Treće: Moraš shvatiti da si tu programiranost pokupio od nesigurnih ljudi koji su te, dok si ti bio mlad i prijemljiv, svojim ponašanjem i svojim paničnim reakcijama naučili da svaki put kada se izvanjski svijet ne poklopi s tvojim kalupima, u sebi moraš stvoriti čuvstveni nemir zvan nesigurnošću.
    I morao si poduzeti sve što je u tvojoj moći da preinačiš vanjski svijet: zaradiš više novca, tražiš veću sigurnost, ugađaš i udovoljavaš ljudima koje si uvrijedio, itd., itd., s ciljem da odagnaš osjećaje nesigurnosti. Sam zaključak da to ne moraš činiti, da čineći to ne postižeš ništa i da je čuvstveni nemir uzrokovan isključivo tobom i tvojom kulturom, sam taj zaključak udaljava od tebe problem i donosi znatno olakšanje.

    Četvrto: Kad god si nesiguran u to što bi se moglo dogoditi u budućnosti, samo se sjeti ovoga: u prošlih šest mjeseci ili godinu dana bio si nesiguran zbog događaja s kojima si, kada su napokon došli, mogao izaći na kraj.
     Mogao si to zahvaljujući energiji i sigurnosti koju ti je dao taj određeni trenutak, a ne zbog sve prijašnje brige koja te je samo prisilila da nepotrebno patiš i čuvstveno oslabiš. Reci, dakle, sam sebi: "Ako postoji nešto što upravo sada mogu učiniti glede budućnosti, učinit ću to. Zatim ću to pustiti na miru, i smiriti se da uživam u sadašnjem trenutku, jer mi je sve životno iskustvo pokazalo da mogu rješavati samo one stvari koje su sada prisutne, a ne prije nego što se pojave, i da mi sadašnjost uvijek daje sigurnost i energiju koja mi je potrebna da se za njih pobrinem."
    Konačni nestanak osjećaja nesigurnosti dogodit će se samo onda kada postigneš onu milosnu sposobnost ptica nebeskih i poljskog cvijeća da potpuno živiš u sadašnjosti, od trenutka do trenutka. Sadašnji trenutak, kako god bolan bio, nije nikada neizdrživ.
    Ono što je neizdrživo jest ono za što misliš da će se dogoditi za pet sati ili pet dana, i one riječi koje ponavljaš u svojoj glavi, riječi kao: "Ovo je užasno, ovo je neizdrživo, koliko dugo će to još trajati?", i tako dalje. Ptice i cvijeće blagoslovljeni su onim što ljudi nemaju, a nemaju pojma o budućnosti, nemaju riječi u svojoj glavi; i ne boje se što će njihovo društvo misliti o njima. To je ono zbog čega su tako savršena slika Kraljevstva.
    Zato, ne boj se sutrašnjice, sutra će se pobrinuti za sebe. Svaki dan ima dovoljno svojih poteškoća. Traži najprije Božje kraljevstvo i sve drugo bit će ti nadodano.