Nemam ideju što staviti u subject

Ana Karlovic

U proteklih nekoliko mjeseci smo uživali u emisiji The voice. Mladi ljudi kojima je glazba dodala jednu novu dimenziju ljudskosti, ljepote i nevinosti, koji se sa stvarnosti vjerojatno dodiruju na drugi način, nesebično su prostirali svoje bogatstvo pred nas, prenoseći nas u neke nove svjetove. I zaključila sam koliko sam sretna što ih mogu gledati i slušati, baš u ovom trenutku kad prevladava retorika crnila i besciljnosti, jer oni kao da nam poručuju… može drugačije..

I sve crnilo i sve besciljnosti protumačim kao porođajnu muku rađanja boljeg svijeta, kojeg evo već naziremo. I tko zna po koji put shvatim koliku sreću imamo prisustvovati i dati svoj doprinos ovom značajnom vremenu.

 

U našoj umopediji pod „bogat“ nalazimo … onaj koji ima mnogo novca, kuća, automobila… Ni spomena o nutarnjem bogatstvu talenta ili onom vanjskom što oduvijek i zauvijek postoji u svim našim životima, kao: bezbroj zvijezda za sanjarenje, mnoštvo stabala koja nam nude sjenu za odmaranje i plodove za hranu, šuma za šetanje, plaža za kupanje, stijena za penjanje, kiše za umivanje, ritma za plesanje, mora i rijeka za plovidbu, prijatelja za druženje i neprijatelja koji nam mogu postati prijatelji, poznanika da ih pozdravimo i stranaca da ih upoznamo, životinja za tješenje, glazbe za slušanje, knjiga za čitanje, …… toliko je toga da za ovo kratko vrijeme dok smo tu, pogotovo ovako zabavljeni nevažnim važnim stvarima, ne uspijemo niti dotaći, a kamoli nešto više.

Napose što velika većina to niti ne osjeća kao bogatstvo. Osjećaju ga i u njemu uživaju samo rijetki  koji su shvatili sve mudrosti življenja, nesebične lučonoše koji visoko uzdignutom bakljom pokazuju put, koje uvažavamo, čija učenja pozdravljamo, čak jedni drugima „pod nos“ stavljamo njihove mudrosti, ali se rijetko odlučimo da bi sami trebali nešto uraditi, promijeniti neke stvari u svom vlastitom životu.

Dapače, uz svu savladanu teoriju, na njihovim ramenima, mi živimo život iz navike, živimo APP (ako prođe prođe).

I naravno da nam se svijet sruši, doživimo poniranje u bezdan, kada se dogode značajne promjene u vremenu i prostoru oko nas, jer tko zna kada, pod kojim uvjetima i iz kojih navika, su postavljene koordinate po kojima vozimo. Neke su čak preuzete od prethodnih generacija, pa se žalimo na genetske predispozicije.

Kukamo, plačemo…, bez imalo samopoštovanja nudimo okolo ono najintimnije, trgujući sa svačim i svakim, ne bili nešto ušićarili u kojem god obliku, materijalno ili bar riječ dvije suosjećanja, tapšanje po ramenu…, nestašica dostojanstva.

 

Na prosvjedu čitam transparent „Vratite nam naše dostojanstvo“.

Dostojanstvo nam nitko ne može uzeti niti dati, niti nas tko može tretirati dostojanstveno… ono izrasta u nama za nas. Ono je mjera, granica koju ne prelazimo bez obzira na prilike koje se dogode, jer se rađa iz samopoštovanja. S toga, zahtijevati dostojanstvo od drugih je krajnja obmana.

Ljudi upadaju u zamku radi disproporcije između želja i mogućnosti, očekujući, k tome, da će se posložiti optimalni uvjeti za svih, što je nemoguće jer znamo da su uvjeti jedinstveni za svakog pojedinca. Također, s obzirom na naše ograničeno vrijeme, energiju, vještine, financijska sredstva, moramo dobro izvagati što želimo, jer nas upravo ta dobra mjera dijeli od uspjeha i neuspjeha, od smislenog i besmislenog života.

Ne dostizanje željenog često vuče sa sobom posljedice gubitka samopouzdanja i samopoštovanje, jer nam je ostvarenje trebalo  osigurati divljenje i poštovanje drugih, radi čega zaista ne treba patiti, jer je najvažnije naše mišljenje o nama samima. Ono je iskreno ne patvoreno, ne nastaje iz nekog interesa i znamo da se baš uvijek razlikuje od onoga što drugi misle o nama.

Kroz svoje riječi i djela ne trebamo zahtijevati divljenje i poštovanje od drugih da bi se održali na životu.

Priroda nam je takva da bez obzira na sva bogatstva koja imamo, uvijek postavljamo nove izazove i nastojimo ih dohvatiti. Savršeno. Odmjerimo vlastite snage, postrojimo resurse, ojačajmo samopouzdanje i krenimo u avanturu. Slobodna volja je super izum. Koristimo je.

 

Ana