U raspravi o paramedicinskim zabludama može se naići na različite probleme. Prvo, naziv "alternativni" dan je skupu pojmova i djelovanja koja se nazivaju i drukčije: "graničnim" medicinskim područjima, "komplementarnom" medicinom, te tradicionalnom i narodnom medicinom i sl.

Drugo, te su djelatnosti vrlo brojne i raznorodne, pa ih je teško opovrgavati na osnovi njihova cjelovitog poznavanja. Stoga su ovdje paramedicinske djelatnosti slobodno razvrstane u zajedničke skupine, što njihovim zastupnicima ne mora biti prihvatljivo. Takoder, neke su "discipline" možda izostavljene iz razmatranja, jednostavno -jer ne znamo da postoje.
Na žalost, razmjerno velik broj ljudi (a napose bolesnika), pa i samih liječnika, pokazuje zanimanje i pouzdanje u takve dijagnostičke i terapijske postupke. No, valja znati da ti postupci s medicinom nemaju veze, da su neučinkoviti, znanstveno neutemeljeni i medicinski štetni.
Pođimo redom.

A. Tradicionalni narodni lijekovi
Tu je svrstano sve ono što je narod nekada rabio, rabi sada ili mu se pripisuje da to čini. Ti lijekovi i postupci liječenja mogu se svrstati u dvije velike skupine, naše (hrvatske) i istočnjačke. U naše spada uporaba svih mogućih ljekovitih trava i drugih prirodnih pripravaka, a u tuđe akupunktura. Osim akupunkture, među tuđima zacijelo ima i drugih lijekova i postupaka (npr. kiropraktika, joga i sl.), ali o njima ne ćemo govoriti jer za ovu raspravu nisu bitni; akupunktura je ovdje najbolji predstavnik.
1. Naši narodni lijekovi: ljekovite trave
Nema dvojbe da je većina trava o kojima se govori da su ljekovite doista i ljekovita. Uostalom, znanstvena medicina to najbolje zna: golem broj lijekova i danas se dobiva iz prirodnih izvora.
Zabluda poklonika naših narodnih lijekova sastoji se u neshvaćanju da je to u što oni vjeruju, što veličaju i na neki način suprotstavljaju znanstvenoj medicini, toj znanstvenoj medicini odavna poznato i da je to ona obilato iskoristila. Razlika je u tome što medicina iz takvih trava (lijekova) rabi prerađene, pročišćene i ugušćene aktivne sastojke. Prema tome, ti narodni lijekovi nemaju nikakvu prednost pred tvorničkim lijekovima, dapače, manje su čisti (pa mogu izazvati neželjene popratne pojave), manje ugušćeni (pa zacijelo djeluju slabije), a budući da im djelovanja nisu testirana, ne zna se koja se doza primjenjuje.
2. Tuđi narodni lijekovi: akupunktura
Općenito, sa znanstvenoga stajališta, akupunkturi mnogo toga nedostaje.
Prvo, dokazi o njezinoj učinkovitosti nisu dostatno uvjerljivi. Tu bi učinkovitost valjalo dokazati jednako kao što je dokazana učinkovitost sulfonamida, penicilina, ciklofosfamida ili operacije po Billrothu. Zna se kako se to radi: dvostruki slijepi pokus, goleme skupine ispitanika, valjana statistika i ? uspješno ponavljanje (više puta) u različitim centrima. O akupunkturi takvi podatci ne postoje.
Drugo, učinkovitosti akupunkture nedostaje hipoteza. Hipoteze tipa "čovjek je svijetleće jaje" i "Jing-Jang" ne mogu biti polazište razumske rasprave. S druge strane, postoji mogućnost da ubodi igle (igala) oslobađaju kemijske posrednike koji djeluju na fiziološke procese i osjete (npr. bol). To je još lakše testirati: prvo, to znači da akupunktura mora biti učinkovita i u životinja, i drugo, zna se kako se takva hipoteza može provjeriti (biokemijski testovi). Tek tada bi akupunktura morala proći testove svoje učinkovitosti, naravno, u usporedbi s klasičnim i suvremenim postupcima (npr. usporediti analgetički učinak akupunkture i acetil-salicilne kiseline iliti acisala).
B. Novi lijekovi
Paramedicinskim pojavama pripadaju i povremena senzacionalna otkrića novih lijekova od različitih osoba koje nemaju veze sa znanošću. Takva su otkrića srodna skupini veličanja narodnih lijekova, jer se zbog neznanja zaključuje kudikamo više nego što bi se na temelju dokaza to smjelo.
S druge strane, kad su u određenim granicama pristojnosti i zakona, takvi pothvati nisu za osudu. Njihov jedini problem jest njihova promašenost: nije poznato da je amater ikada pronašao djelotvoran lijek. Uglavnom, ti "pronalazači" ne znaju razlikovati farmakološka i klinička djelovanja lijeka, povode se za izoliranim poboljšanjima ne vodeći računa o ukupnoj dobrobiti bolesnika, a statistički je uzorak uvijek neprihvatljivo mali i neobrađen.
C. Posebne prehrane
U nekim prilikama određena vrsta prehrane djeluje povoljno na rad crijeva, organizmu donosi željene sastojke koji su mu potrebniji, ili ga štedi od sastojaka koji su mu štetni u danome patofiziološkome stanju. Ovdje se, međutim, ne misli na znanstvenomedicinske aspekte birane prehrane, nego na liječenje posebnom prehranom onih bolesti koje s probavom nemaju bitne patofiziološke sveze. Psihološki, one potječu iz obijesti izobilja. Uvijek su skuplje od normalne prehrane i moguće su samo onima koji mogu birati hranu.
U toj skupini paramedicinskih aktivnosti svojim brojem i glasnoćom ističu se vegetarijanci. Odbacivanje mesa na račun biljaka oni brane uporno i žestoko, ali bez uvjerljivih argumenata. Doduše, meso se lakše kvari (tj. na njemu brže rastu bakterije), ali tko još jede pokvareno meso? Ako već treba govoriti o tome koja je hrana možebitno štetnija, tada je to, sigurno, biljna. Jedina obrana koja nepokretnim i nenaoružanim biljkama preostaje jest da budu manje-više otrovne ili neukusne. Vegetarijanci ne shvaćaju da čovjekovu prehranu ne određuje čovjek, nego Priroda. Čovjek je svežder, anatomski i fiziološki, i tražiti od njega da jede samo sjemenke jednako je smiješno kao tražiti da zamahne rukama i poleti.
D. Bioenergija i parapsihologija
Na žalost, samo riječ prijevara točno, jednoznačno i sveobuhvatno opisuje podlogu paramedicinskih disciplina te skupine. Naime, teško je vjerovati da su ti ljudi toliko mnogo i toliko masovno nepametni da ne bi vidjeli apriornu neodrživost i međusobnu proturječnost svojih "opažanja" i "uvjerenja".
Jednostavno i jasno rečeno, nijedan iscjelitelj, rukopolagač, bioenergetičar, koji je dosad testiran i najblažim i najpovršnijim znanstvenim testovima, nije ostao ni u pravu niti neutralan, nego se pokazao onime što je samo i mogao biti: varalicom. No, pođimo redom.
Prvo, nema hipoteze. Uporabiti tako divan izraz kao što je bioenergija zahtijeva bar mali, sićušan dio neke hipoteze. Jer, u toj su riječi sadržane dvije vrlo egzaktne stvari: život i energija. O objema čovječanstvo zna vrlo mnogo, ali ovdje nema ni traga hipotezi o tome što bi bili bioenergija, njezin izvor, ciljna tkiva, učinci itd.
Drugo, to je zatajenje zdrave pameti. Naime, bioenergija ne postoji! (U onome smislu kako se to implicira.) Fizici i biologiji ona je potpuno nepoznata! A ta ista fizika realno u pokusima pokazuje odnose materije i antimaterije i već desetljećima poznaje i najfinije prelaske tvari u energiju i obrnuto. Da ne spominjemo termodinamiku! Biologija, s druge strane, točno, do detalja, poznaje procese kojima biljke hvataju fotone i ipak rastu uvis i kad se posade naopako. A te tisuće najvrjednijih i najobrazovanijih mozgova pojma nemaju o "bioenergiji", i valja se upitati kakvi su to ljudi koji se usude govoriti o njoj, čak je i prikazivati i liječiti njome!
1. Rašljari
To je najrašireniji, najuvjerljiviji, najbenigniji i najprihvaćeniji oblik bioenergijske aktivnosti. Ti ljudi (posebnim osjetilima) otkrivaju vodu tamo gdje se ona ne očekuje. Pri tomu se služe rašljama ili viscima različitih vrsta, a tvrde da voda zrači i da je otkrivaju na temelju toga zračenja.
Prvo, voda ne zrači! To je pitanje pučkoškolske naobrazbe. Rašljari tvrde kako osjećaju zračenje, i to posredovanjem rašlje ili viska, tj. obične drvene grane, komada žice ili konopa. Drvo, žica i konop nikako ne mogu zabilježiti kakvo zračenje, a navlastito ne jedno te isto (vodeno?). S druge strane, ako ti ljudi posjeduju posebnu osjetljivost (što njihovo učenje očito implicira), nije jasno što će im tako primitivni i raznorodni detektori.
2. Psihokineza, rukopolagači, izvanosjetilnost
Tu spadaju i telepatija i parapsihologija općenito, jer je počelo koje se pokušava predstaviti uvijek isto: materijalna snaga misli.
Sasvim je jasno da je misao nematerijalna pojava. Ona jest nerazdruživo povezana s mozgom, no, izvan mozga misao je sasvim nematerijalna.
Ako misao nije ni tvar ni energija, ona ne može djelovati bez posredovanja materije i energije mehanički ili kemijski ili, još gore, na nečiji mozak. Tuđa se misao može primiti samo posredovanjem njezinih učinaka (npr. govor) i osjetnika (receptora) za te učinke (npr. govor-sluh).

P.S. nastavak slijedi......