Kad prihvatiš optužbu srcem, ne sa povrijeđenošću, moći ćeš reći; znam da me ne razumiješ. Ne možeš razumjeti mene sa razine svog gledišta koliko god si povrijeđen(a) , no ne ljutim se zbog toga.
Optužujuš me zbog onog što jesam, optužuješ me zbog onog što nisam. Kako lako izlaze riječi optužbe kad si povrijeđen. U grču revolta to je tako lako.Treba mnogo truda, želje, rasta, odbaciti revolt i pokušati shvatiti čin zbog kojeg netko ostaje povrijeđen, a netko optužen. Može se pretpostavljati, ali ne može shvatiti dok se sam ne nađeš u istoj situaciji. Bez obzira na situaciju svatko će reagirati drugačije.
Ne treba tražiti opravdanja za povrede i optužbe jer čudni su putevi Božji, možemo li ih kontrolirati i upravljati njima. Možda ispada da možemo. Činjenica je da tek kad proživimo vidimo drugi izlaz gdje nebi trebalo biti povreda. Da smo išli tim drugim putem možemo li znati da bi tada sve bilo dobro. Možemo li znati da opet nebi bilo optužbi i povrijeđenosti.
Duša shvača, to je čin oprosta, ali uvijek ostaje ono; kako si mogla, kako si mogao,ne mogu shvatiti. Normalno da se ne može shvatiti, jer se gleda sa vlastite pozicije. Povrijeđene ili nepovrijeđene isto je, optužbe su optužbe. Sad to razumijem jer i ja sam optuživala.