Kaže se da je ljubav slijepa, ali je li? Ustvari, ništa nije tako oštrovidno kao ljubav. Ono što je slijepo nije ljubav, nego navezanost. Navezanost je stanje prilijepljenosti koje dolazi zbog pogrešnog uvjerenja da je nešto ili netko nužan za tvoju sreću.
    Jesi li ti navezan na nekoga ili nešto - ljude ili stvari za koje pogrešno misliš da bez njih ne možeš biti sretan? Odmah sada napravi listu tih ljudi i stvari, prije nego što krenemo proučavati način kako točno ta navezanost osljepljuje.
     Zamisli nekog političara koji se uvjerio da neće biti sretan ako se ne domogne političke moći. U njegovoj potrazi za moći otupljuje mu osjetljivost za ostale stvari u životu. Jedva da ima vremena za svoju obitelj i prijatelje. Najednom se na sva ljudska bića gleda i na njih se reagira na jedan način kad se uklapaju u podržavanje svoje težnje za uspjehom, a na drugi način kad su prijetnja njoj. A one ljude koji ga ne mogu ni podupirati ni ugrožavati, niti ne primjećuje. Ako je, uz to što žudi za moći, navezan na još neke stvari kao što su seks ili novac, taj jadnik postaje tako isključiv u svojem zamjećivanju da bi se skoro moglo reći da je slijep.
    Svatko to može shvatiti osim tog čovjeka. To je stanje koje dovodi do odbacivanja Spasitelja, odbacivanja istine, ljepote i dobrote, jer, nakon što čovjek oslijepi, ne može ih više opaziti.
    Zamisli se sada kako slušaš neki orkestar u kojem je zvuk bubnja tako glasan da se ništa drugo ne može čuti. Da bi se moglo uživati u simfoniji, moraš čuti svaki instrument u orkestru.
    Da bi se moglo biti u stanju koje se zove ljubav, moraš biti osjetljiv na jedinstvenost i ljepotu svake pojedine stvari i osobe oko sebe.
    Teško se može reći da voliš nešto što niti ne primjećuješ, i ako primjećuješ samo nekoliko bića isključujući ostala - to uopće nije ljubav.
    Jer ljubav nikoga ne isključuje - ona sluša simfoniju kao cjelinu, a ne samo jedan ili drugi glazbeni instrument.
    Zaustavi se na neko vrijeme da vidiš kako te tvoje navezanosti lišavaju simfonije života, ništa manje nego političareva navezanost na moć i navezanost poslovnog čovjeka na novac njih otupljuju za melodiju života.
    Ili pogledaj stvar na drugi način:
    količina informacija iz svijeta koja se u nas ulijeva kroz naša čula i tkiva organa veoma je velika. Samo mali dio tih informacija dolazi do tvog svjesnog uma. To je slično kao što se velika količina informacija šalje predsjedniku neke nacije, ali tek manji dio dolazi do njega. Netko obrađuje i filtrira informacije u predsjednikovu uredu.
    Tko odlučuje što će na kraju doći do tvog svjesnog uma od svega materijala koji se ulijeva u tebe iz svijeta? Tri odlučujuća filtera: prvo - tvoje navezanosti, drugo - tvoja vjerovanja, i treće - tvoji strahovi.

    Tvoje navezanosti: Ti ćeš neizbježno gledati na ono što ih podržava ili ugrožava, a zažmirit ćeš na ostalo.
    Ostalo te neće zanimati ništa više nego što lakomog poslovnog čovjeka zanima ono što nije povezano sa zaradom novca.

    Tvoja vjerovanja: Pogledaj samo fanatika koji primjećuje samo ono što potrvđuje njegova uvjerenja i isključuje sve ono što ih ugrožava, i razumjet ćeš što ti čine tvoja vjerovanja.

    I, zatim, tvoji strahovi:
    Kada bi znao da ćeš biti pogubljen za tjedan dana, to bi prekrasno usredotočilo tvoj um isključujući sve ostalo. To je ono što strahovi čine.
    Neizbježno je da ti strahovi prikuju pažnju na neke stvari isključujući druge.

    Ti pogrešno misliš:
    da te tvoji strahovi štite,
    da su tvoja vjerovanja od tebe stvorila ono što jesi, i
    da ti tvoje navezanosti čine život uzbudljivim i sigurnim.

    Ne uspijevaš shvatiti da su te stvari u biti zaslon koji stoji između tebe i simfonije života.
    Razumljivo, teško da je moguće biti potpuno svjestan svake note simfonije života.
    Ali ako tvoj duh postane neopterećen i čula otvorena, počet ćeš opažati stvari onakvima kakve zaista jesu - ti i stvarnost bit ćete međusobno povezani, i bit ćeš oduševljen skladom svemira. Tada ćeš shvatiti što je Bog, jer ćeš napokon saznati što je ljubav.
    Gledaj na to ovako: ne vidiš osobe i stvari onakvima kakve jesu, već takvima kakav si ti.
    Ako ih želiš vidjeti onakvima kakve jesu, moraš se pobrinuti za svoje navezanosti i strahove koje navezanosti stvaraju. Jer ako pogledaš svoj život, vidjet ćeš da upravo te navezanosti i ti strahovi odlučuju što ćeš primijetiti, a na što zažmiriti. Tvoja pažnja usmjerena je na ono što primjećuješ, a pošto je tvoje opažanje selektivno tvoja slika stvari i osoba oko tebe bit će varava.
    Što duže živiš sa svojom iskrivljenom slikom svijeta, to postaješ sve uvjereniji da je jedino tvoja slika prava, jer tvoje navezanosti i strahovi nastavljaju obrađivati podatke koje primaš tako da samo utvrđuju tvoju sliku.
    Evo što je u korijenu tvojih vjerovanja: čvrsti, nepromjenjivi načini gledanja na stvarnost koja uopće nije čvrsta i nepromjenjiva, nego u pokretu  i promjeni. Tako svijet s kojim uspostavljaš odnos i koji voliš nije više onaj stvaran svijet, nego onaj koji si stvorio u svojoj glavi. Tek kada odbaciš svoja vjerovanja, svoje strahove i nevezanosti koje ih hrane, bit ćeš oslobođen od neosjetljivosti koja uzrokuje takvu gluhoću i sljepoću za samoga sebe i za svijet.