NAPUSTIT!

 

25. kolovoza

 

T k o razmišlja o životu,

neizbježno se suočava s ljudskom nemoći.

Svaki se dan događaju mnoge stvari kod kojih ne možeš

promijeniti ništa. Ne možeš ih spriječiti, imao ti mnogo

novaca ili malo, bio usamljen i s mnogo briga ili sretnik

kojemu u životu naizgled sve uspijeva.

Kao čovjek, ti si gubitnik. Ništa ne možeš čvrsto zadržati.

Na kraju ti sve promiče kroz prste.

Sanjaš, planiraš i gradiš, slaviš uspjehe.

A onda odjednom dode trpljenje, razočaranje, noć.

Katkad iznenada kao munja dode nesreća, bolest, smrt.

Poznaješ takve ljude, mlade i stare, koji odlaze

i više se nikad ne vrate, bliske drage ljude.

Htio bi ih čvrsto zadržati, kao i sebe.

Htio bi da lijepi dan nikada ne završi.

Pa ipak, moraš napustiti,

svaku večer moraš napustiti jedan dan,

a jednoga dana sve.

Ne moraš sada zbog toga početi plakati.

Nije to razlog za kukanje kako si malen i nemoćan.

Ali niti razlog da bježiš u ovaj svijet s njegovim prividom.

Tek kad si iskusio svu svoju nemoć, sazreo si za Boga.

Tada sve dobiva smisao i cilj: tvoj strah, tvoje trpljenje,

tvoje zdravlje i tvoja bolest, tvoj život i tvoje umiranje.

Tek kad ne bi bilo Boga, kad ne bi bilo besmrtne ljubavi

na onoj drugoj obali, tek bi tada sve bilo besmisleno

i savršeno apsurdno.

 

PHIL BOSMANS