Božji memorandum

                            Za: Tebe

                           Od: Boga

   Primi moj savjet.

   Ja čujem tvoj krik.
Prolama se kroz tamu, prolazi kroz oblake, miješa se sa svjetlošču zvijezda i pronalazi put do mog srca slijedeæi sunčane staze.

Boli me krik zeca uhvaćenog u zamku, vrapca koga je majka izbacila iz gnijezda, djeteta koji se bespomoćno pračaka u jezeru, i sina moga koji je prolio krv na križu.

Znaj da i tebe ćujem. I budi miran. Budi spokojan.

Donosim ti olakšanje za tvoju tugu, jer poznat mi je njen uzrok... i znam joj lijek.

   Plačeš nad svojim samopoštovanjem, koje je uništio neuspjeh.

   Plačeš nad svojim mogućnostima, koje si zamijenio za sigurnost.

   Plačeš nad svojom individualnošću, koju je pregazila rulja.

   Plačeš nad svojim talentom, koji je protraćen zloupotrebom.

Gledaš sebe s osjećajem stida i užasnut okrećeš glavu od svog odraza u vodi. Tko je to ruglo čovjećanstva koje te gleda bez trunke stida u očima?

Gdje je tvoja uljudnost, ljepota tvog lika, brzina tvojih pokreta, jasnoća tvoga uma, tvoje briljantno izražavanje? Tko je ukrao ta blaga? Znaš li lopova, kao što ga ja poznajem?

Nekada si spuštao glavu na travnati jastuk na livadi svoga oca i, gledajući gore u katedralu od oblaka, znao si da će, s vremenom, sve zlato Babilona biti tvoje.

Nekada si pročitao mnoge knjige i ispisao mnoge tablice, uvjeren da ćeš, bez sumlje, dostići i nadmašiti mudrost Salamona.

Godišnja doba će se smjenjivati i godine će prolaziti, a ti češ suvereno vladati vlastitim Rajskim vrtom.

Sječaš li se tko je usadio u tebe sve te planove i snove, posijao to sjeme nade?

   Ne sječaš se.

Iščezao je iz tvoga sječanja i trenutak kada sam stavio ruku na tvoje nježno čelo, onog časa kada si izašao iz majèine utrobe. I tajna koju sam ti šapnuo u tvoje maleno uho poklanjajući ti svoj blagoslov.

   Sječaš li se naše tajne?

   Ne sječaš se.

Godine koje su prošle, uništile su tvoje sječanje tako što su ti obuzele um strahom i sumnjom, uznemirenjem, kajanjem i mržnjom, a u obitavalištu tih zvijeri nema mjesta za radosne uspomene.

Ne tuži se više. S tobom sam... a ovaj trenutak je prelomna linija tvog života. Sve što je prošlo, nije ti ništa bliskije od vremena koje si proveo u majčinoj utrobi. Prošlost je mrtva, i neka pripadne mrtvima.

   Danas uskrsavaš iz žive smrti.

Danas ću se, kao što je Elijah učinio nad udovičinim sinom nadnijeti nad tobom i ti češ ponovo živjeti.

Danas ću, kao i Eliša Šanamitinom sinu, staviti svoja usta na tvoja usta, svoje oèi na tvoje oèi, svoje ruke na tvoje ruke i tvoje tijelo ponovo će biti toplo.

Danas ću ti, kao Isus na Lazarovom grobu, narediti da izađeš, i ti češ izaći iz jame prokletstva i započeti novi život.

Danas je tvoj rođendan. Ovo je novi datum tvoga rođenja. Tvoj je prvi život, baš kao u kazališnoj predstavi, bio samo proba. Ovaj put, zavjesa se diže. Ovaj put, svijet te promatra i čeka da ti aplaudira. Ovaj put nečeš napraviti grešku.

Upali svječice. Podijeli tortu. Sipaj vino. Ti si ponovo rođen.

Kao leptir iz svoje čahure, vinučeš se uvis... poletjet češ onoliko visoko koliko želiš. Ni ose, vilinski konjici, ni insekti ljudskoga roda, neæe ugroziti tvoju misiju i tvoje traganje za istinskim bogatstvima života.

   Osjeti moju ruku na svojoj glavi.

   Slušaj moju mudrost.

Dopusti da ponovo s tobom podijelim tajnu koju si na rođenju čuo i potom zaboravio.

   Ti si moje najveće čudo.

   Ti si najveæe èudo na svijetu.
To bijahu prve riječi koje si ikada čuo. A tada si zaplakao. Svi zaplaču.
Nisi mi tada povjerovao... i ništa se u godinama koje su prolazile nije promijenilo, što bi pobjedilo tvoju nevjericu. Jer, kako bi ti mogao biti čudo kada si i od najobičnijih stvari pravio promašaje.? Kako da budeš èudo, kada ni za najmanje odgovornosti nisi imao povjerenja u sebe? Kako da budeš čudo, kada si okovan dugovima i budan ležiš na mukama, jer neznaš kako da sutra zaradiš za kruh?
Dosta je bilo. Za prolivenim mlijekom se ne plače. Pa ipak, koliko sam ti proroka, koliko mudraca,koliko pjesnika, umjetnika, kompozitora, koliko znanstvenika i filozofa i ostalih glasnika poslao s porukom o tvojoj božanskoj prirodi, pobožnosti i tajnama dostignuća? Kako si se ophodio prema njima?
Još te volim i sad sam uz tebe, da bi se kroz ove riječi obistinilo predskazanje da će Bog ponovo pružiti ruku da bi po drugi put povratio ostatak svog naroda.
   Pružio sam ti ruku.
   Ti si ono što mi je ostalo.
Beskorisno je da te pitam: zar nisi znao, zar nisi čuo, zar  ti nije reèeno još na početku; zar nisi shvatio još od postanka Zemlje?
   Nisi znao; nisi èuo; nisi shvatio.
Reèeno ti je da si prerušeno božanstvo, bog koji izigrava ludu.
Reèeno ti je da si nešto izuzetno, plemenitog razuma, neograničene umješnosti, brz i izvanredan u obliku i kretanju, kao anđeo u pokretu,  kao sputani bog.
   Rečeno ti je da si sol zemlje.
Otkrivena ti je tajna kako se pomiću planine, kako se postiže i nemoguće.
Nikome nisi vjerovao. Spalio si mapu na kojoj je bio put do sreće, odrekao si se traženja duševnog mira, ugasio svijeće duž puta ka slavi, i tada si se spoticao, izgubljen i uplašen, u tami uzaludnosti i samosažaljenja, sve dok nisi pao u pakao koji si sam stvorio.
A onda si plakao, udarao se u grudi i proklinjao zlu sreću koja te je zadesila. Odbijao si da prihvatiš posljedice vlastite uskogrudnosti i lijenosti i tražio si žrtvenog jarca kojeg češ okriviti za svoj neuspjeh. Kako si ga samo brzo pronašao.
   Okrivio si mene.
Tvrdio si da su tvoje teškoće, tvoja osrednjost i nedostatak šansi, tvoji promašaji... bili Božja volja.
Hajde da napravimo spisak. Da navedemo sve tvoje teškoće. Jer, kako da tražim od tebe da izgradiš novi život ako nemaš za to alat?
   
    Da li si slijep?
 Rađa li se i zalazi sunce, a da ti to ne vidiš?
Ne. Ti vidiš.... a stotine milijona receptora koje sam ti ugradio u oči omogućavaju ti da uživaš u čarobnoj ljepoti lista, snježne pahuljice, jezerca, orla, djeteta, oblaka, zvjezda, ruže, duge... i pogleda punih ljubavi. Upiši jedan blagoslov.
    Da li si gluh? Može li beba da se smije ili plače, a da je ti ne čuješ?
Ne. Ti čuješ... i dvadeset i četiri tisuće vlakana koje sam ugradio u svako tvoje uho èuju vjetar u granju, plimu koja kvasi stjenje, velièanstvenost opere, pjesmu crvendača. dječju igru... i riječi "volim te". Upiši još jedan blagoslov.
    Da li si nijem.
Da li je pljuvaèka jedino što izlazi iz tvojih usta kada pokrečeš usne?
Ne. Ti govoriš... kao nijedno od ostalih mojih stvorenja, a tvoje rijeèi mogu smiriti ljutite, oraspoložiti utuèene, podstaæi one koji pokleknu, razvedriti nesretne, ugrijati dušu usamljenih, pohvaliti one koji zaslužuju, ohrabriti poražene, podučiti one koji ne znaju... i reči "volim te". Upiši još jedan blagoslov.
   Da li si nepokretan?
Da li tvoje bespomoæno tijelo zauzima prostor?
Ne. Ti se krečeš. Ti nisi drvo, osuđeno na mali komad zemlje, dok vjetrovi i svijet rade s tobom što hoće. Možeš da se protegneš, trèiš, igraš i radiš, jer dao sam ti pet stotina mišića, dvije stotine kostiju i petnajest kilometara živčanih vlakana i sve to sinhronizirao da se pokoravaju tvojim naredbama. Upiši još jedan blagoslov.
    Da li si nevoljen i nedostojan ljubavi?
Da li te usamljenost guši i danju i noću?
Ne. Ne više. Jer sada znaš da je ljubav tajna, da je moraš bez razmišljanja pružiti da bi je dobio. Ljubav radi ispunjenja zadovoljstva ili ponosa nije ljubav. Ljubav je poklon koji ne traži uzvraæanje. Sada znaš da je nesebična ljubav  sama sebi nagrada. Čak i neuzvraćena ljubav nije gubitak, jer ona će ti se sama vratiti, i omekšati i pročistiti tvoje srce. Upiši još jedan blagoslov. Upiši ga dva puta.
     Da li ti je srce bolesno?
Da li popušta, da li mu je  naporno da te održi na životu?
Ne tvoje je srce snažno. Dotakni grudi i osjeti njegov ritam, pulsiranje, sat za satom, danju i noæu, trideset i šest milijona otkucaja svake godine. Godinu za godinom, bilo da si budan ili spavaš ono pumpa krv kroz više od devedesettisuća kilometara vena, arterija, cjevèica... više od dva milijona litara svake godine. Čovjek nikada nije izumio takav stroj. Upiši još jedan blagoslov.
     Da li ti je koža bolesna?
Okreću li ljudi glavu od tebe, užasnuti tvojim izgledom?
Ne. Tvoja je koža čista, ona je čudo. Sve što joj je potrebno jesu sapun i ulje, pranje i briga. S vremenom će i najjači čelik izgubiti sjaj i zahrđati, ali tvoja koža neće. Upotreba će pohabati svaki metal ali ne i taj omotač u koji sam te smjestio. Koža se stalno obnavlja. Nove  stanice zamjenjuju stare. Upiši još jedan blagoslov.
     Da li su ti pluča zagušena?
Boriš li se za svaki dah?
Ne. Ona te održavaju i u najgadnijem okruženju, koje si sam stvorio i neprekidno rade da bi provukla kisik  koji daje život, kroz šest milijardi đepova u tkivu, oslobađajući istovremeno tvoje tijelo od otpadnih plinova. Upiši još jedan blagoslov.
     Da li ti je krv zatrovana?
Da li je pomješana sa vodom i gnojem? 
Ne. U tvojoj krvi ima oko dvadeset i dva trilijona krvnih čelija, u svakoj od njih su milijoni molekula, a u svakoj molekuli nalazi se atom, koji se okreće više od deset milijona puta u sekundi. Svake sekunde dva milijona tvojih krvnih stanica umire, da bi ih zamjenilo dva milijona novih, u uskrsavanju koje traje neprekidno od tvog prvog roðenja. Tako je uvijek bilo u tvojoj unutrašnjosti a sada će biti i spolja. Upiši još jedan blagoslov.
     Da li si malouman?
Nisi u stanju da misliš?
Ne. Tvoj je mozak najsloženija struktura u univerzumu. Ja to znam. Njegovih kilogram i tristo grama prosječne mase sadrži oko trinajest milijardi živčanih stanica, a to je dva i po puta više nego što ima ljudi na Zemlji. Da bih ti pomogao da upamtiš svako opažanje, zvuk, ukus, miris i dešavanje od dana tvog rođenja, ugradio sam u tvoje stanice tisuće milijardi proteinskih molekula. Svi događaji su tu, čekaju samo
 da ih se sjetiš. A da bih pomogao mozgu da kontrolira tvoje tijelo, raspršio sam po njemu milijone receptora za bol, dodir i temperaturu. Zlatne rezerve nijedne nacije nisu tako dobro čuvane kao ti.
   Ti si moje najbolje djelo.
U tebi ima dovoljno atomske energije da razori bilo koji od velikih gradova na svijetu... i da ga ponovo sagradi.
Da li si siromašan? Nemaš ni srebra ni zlata?
Ne. Ti si bogat. Upravo smo nabrojali sva blaga koja imaš. Prouči taj spisak. Nabroj ih ponovo. Neka znaš što imaš!
Zašto si izdao samog sebe? Zašto si govorio da su blagodati čovječanstva tebi oduzete?  Zašto si obmanjivao samog sebe govoreći kako si nemoćan da promjeniš život? Zar nemaš obdarenosti, čula, sposobnosti, zadovoljstava, instinkta, osjećaja i ponosa? Zar si bez nade? Zašto se povijaš i kriješ u sjenci, kao poraženi div, čekajući suosjećanje koje će te odnijeti u željeno ništavilo i vlagu pakla?
   Toliko mnogo imaš. Preplavljen si blagoslovima.... i tako se nepažljivo odnosiš prema njima, kao dijete iskvareno luksuzom, a davao sam ti ih tako velikodušno i redovno.
   Odgovori mi.
   Odgovori samom sebi.
   Nema bogatog čovjeka, a starog i bolesnog, maloumnog i bespomoænog, koji se ne bi mijenjao s tobom, dao ti sve svoje zlato u zamjenu za blagoslove koje ti tako olako prihvačaš.
   Znaj da prva tajna sreće i uspjeha leži u tome da posjeduješ, čak i u ovom èasu, svaki blagoslov koji ti je potreban da bi dostigao veliku slavu. Oni su tvoje blago, alatke pomoću kojih gradiš, počev od danas, temelje novog i boljeg života.
   Zato ti kažem, pogledaj svoje blagoslove i budi svjestan da veæ jesi moje najveæe djelo. Ovo je prvi zakon koji moraš poštivati ako želiš izvesti najveæe èudo na svijetu, da svoju ljudskost povratiš iz žive smrti.
   I budi zahvalan na onome èemu te siromaštvo nauèilo. Jer siromašan nije onaj tko malo ima, veæ onaj koji mnogo traži.... a istinska neèija sigurnost ne leži u stvarima koje on ima, veæ u onima bez kojih može.
   Gdje su te teškoæe koje su krive za neuspjeh? Postojale su samo u tvom umu.
   Nabroj svoje blagoslove.
   Drugi je zakon slièan prvom. Proglasi svoju jedinstvenost.
   Osudio si sebe živog na sirotinjsko groblje, i sada ležiš tamo, nesposoban da oprostiš sebi vlastiti neuspjeh, razarajuæi se mržnjom prema samom sebi, osjeæajem krivnje i gadeæi se zloèina koje si poèinio prema sebi i drugima.
   Zar te ovo ne zbunjuje?
    Zar se ne èudiš kako to da ti ja mogu oprostiti tvoje promašaje, tvoje grijehe, tvoje bijedno ponašanje.... kada ti ne možeš oprostiti sebi?
   Obraæam ti se sada, iz tri razloga. Potreban sam ti. Ti nisi dio rulje što srlja u propast u bezliènoj masi mediokriteta. Uz to... ti si velika rijetkost.
   Zamisli Rembrandtovu sliku, Degaov kip, Stradivarijevu violinu ili Šekspirovu dramu. Od velike su vrijednosti iz dva razloga: stvorili su ih vrhunski majstori i nema ih mnogo. Pa ipak, svako može da se umnoži u više primjeraka.
   Kada se tako razmišlja, ti si najvrednije blago na zemaljskoj kugli, jer znaš svog stvoritelja i jedan si jedini.
   Nikada, meðu svih sedamdeset milijardi ljudi koji su hodali Zemljom od postanka svijeta, nije bilo nikoga potpuno nalik tebi.
   Nikada, do kraja svijeta i vremena, neæe biti nikoga kao što si ti.
   Nisi pokazao svijest o svojoj jedinstvenosti, niti da je poštuješ.
   Pa ipak, ti si nešto najrjeðe na svijetu. 
   Od tvoga oca, u trenutku najveæe ljubavi, poteklo je bezbrojno sjeme života, više od èetiri stotine milijona stanica. I sve su one, ušavši u tvoju majku, zalutale i uginule. Sve osim jedne! Tebe.
   Jedino si ti opstao u toploj nutrini tvoje majke, tražeæi svoju drugu polovinu, jednu jedincatu stanicu majèinog tijela. Tako malu da bi više od dva milijona takvih kao ona bilo potrebno da ispuni žirovu kapicu. Ipak, usprkos nevjerovatno malim moguænostima, ti si istrajao i, u tom nepreglednom oceanu tame i propasti, našao tu beskrajno malu stanicu, sjedinio se s njom i zapoèeo novi život. Svoj život.
   Stigao si, donoseæi, kao i svako dijete, moju poruku da se još nisam sasvim razoèarao u ljude. Dvije stanice sjedinjene u èudo. Dvije stanice, od kojih svaka sadrži dvadeset i tri kromosoma i, u svakom kromosomu, stotine gena, koji æe odrediti svaku tvoju karakteristiku, od ponašanja do boje oèiju i velièine mozga.
   Kombinirajuæi sve što imam na raspolaganju, poèev od tog jednog zrnca sperme, od èetiri stotine milijona koliko ima tvoj otac, pomoæu stotina gena u kromosomima tvojih roditelja, mogao sam da stvorim trista tisuæa milijardi ljudi, koji se svi meðusobno razlikuju.
   Ali, koga sam stvorio?
   Tebe! Jednog i jedinstvenog. Najrijeðeg od malobrojnih.
   Neprocjenjivo blago koje posjeduje kvalitete uma, govora, kretanja, pojavu i sposobnost djelovanja kao nitko tko je ikada živio, živi ili æe tek živjeti.
   Zašto sebe daješ u bescijenje kada si vrijedan kraljevskog otkupa?
   Zašto si slušao one koji su te ponižavali.... još gore, zbog èega si im vjerovao?
   Poslušaj moj savjet. Ne skrivaj više svoju jedinstvenost u tami. Neka se vidi. Pokaži je svijetu. Ne stremi tome da hodaš kao tvoja braæa, da govoriš kao tvoj voða, niti da radiš kao oni prosjeèni. Nikada ih ne oponašaj. Jer, kako da budeš siguran da ne oponašaš kakvo zlo, a oni koji se ugledaju na zao primjer, uvijek ga nadmaše, dok oni koji oponašaju dpbro, nikada ne budu u toj mjeri dobri. Pokaži svijetu svoju jedinstvenost i zasuæe te zlatom. To je, dakle, bio drugi zakon.
   Proglasi svoju jedinstvenost.
   Sada si primio dva zakona.
   Nabroj svoje blagoslove! Proglasi svoju jedinstvenost!
   Nemaš nikakvih teškoæa. Nisi od osrednjih.
   Kimni potvrdno glavom. Nasmiješi se, makar i na silu. Priznaj svoju dosadašnju samoobmanu.
   Što je sa slijedeæom tvojom pritužbom? Šanse ne posežu za tobom.
   Poslušaj moj savjet, i to æe proæi, jer dajem ti sada treæi zakon uspjeha u svakom poduhvatu. Prije mnogo stoljeæa, tvoji preci dobili su ga sa vrha planine. Neki su mu se priklonili i, gle, život im je bio ispunjen plodovima sreæe i dostignuæa, blagom i duševnim mirom. Mnogi nisu slušali, tražeæi èarobna sredstva, nepoštene puteve, ili su èekali vraga pod maskom sretne prilike da bi došli do životnih bogatstava. Uzalud su èekali... baš kao i ti, i onda plakali, kao i ti, okrivljujuæi mene za svoju nesretnu sudbinu.
   Zakon je jednostavan. Mlad ili star, prosjak ili kralj, bijel ili crn, muško ili žensko,... svi mogu iskoristiti tajnu za svoje dobro, jer od svih pravila govora i zapisa o uspjehu, samo je jedan put koji je uvijek uspijevao.... ma tko god da ti traži da preðeš s njim jedan kilometar.... ti preði dva.
   To je, dakle, treæi zakon.... tajna koja æe ti donijeti bogatstvo i priznanja koji  prevazilaze sve tvoje snove. Preði još jedan kilometar!
   Jedini siguran naèin da uspiješ jeste da uvijek daješ od sebe više i bolje od onoga što se od tebe traži, bez obzira na to koji je tvoj zadatak. Ovo je oduvijek bila navika svih uspješnih ljudi. I zato ti kažem, najsigurniji naèin da budeš osuðen na prosjeènost jeste da radiš samo ono za što si plaæen.
   Ne misli da te varaju ako daješ više nego što vrijedi srebro koje za to primaš. Jer, iznad svega što živi postoji klatno, i ako za proliveni znoj ne budeš nagraðen danas, sutra æe ti se vratiti desetorostruko. Onaj prosjeèni nikada neæe preæi još jedan kilometar, jer, zašto da laže sebe, misli on. Ali ti nisi prosjeæan. Taj kilometar je povlastica koju moraš sam sebi odobriti. Ne možeš, ne smiješ da je izbjegavaš. Zapostavi je, radi malo kao i drugi, i odgovornost za neuspjeh je samo tvoja.
   Ako više radiš, a ne primaš naknadu za to, kada prestaneš, neæeš patiti zbog gubitka. Uzrok i posljedica, sredina i krajnost veæ postoji u sredini, a plod je uvijek u sjemenu.
   Preði još jedan kilometar. 
   I ne zabrinjavaj se ako služiš nezahvalnog gospodara. Služi ga još bolje.
   Umjesto njega, ja æu biti tvoj dužnik, jer tada æeš znati da æe ti svaki minut, svaki sekund koji si više radio, biti plaæen. I ne brini ako nagrada ne stigne za kratko vrijeme. Što se duže odgaða isplata, to bolje po tebe... a najbolje u ovom zakonu i jeste ta kamata na kamatu.
   Ne možeš zapovjedati uspjehu, moraš ga zaslužiti... i sada znaš veliku tajnu, neophodnu da bi zaslužio nesvakidašnju nagradu.
   Preði još jedan kilometar!
   Gdje je ono polje sa koga si vikao da nemaš šansu? Pogledaj! Pogledaj oko sebe. Vidi, tamo gdje si se koliko juæe, valjao na smetlištu samosažaljenja, sada po zlatnom tepihu hodaš. Ništa se nije promijenilo.... osim tebe, ali ti i jesi sve.
   Ti si moje najveæe èudo.
   Ti si najveæe èudo na svijetu.
   Sada znaš tri zakona sreæe i uspjeha.
   Pobroj svoje blagoslove! Proglasi svoju jedinstvenost! Preði još jedan kilometar!
   Budi strpljiv u svom napredovanju. Da pobrojiš svoje blagoslove sa zahvalnošæu, da proglasiš svoju jedinstvenost s ponosom, da preðeš još jedan kilometar, pa još jedan - to se ne postiže dok trepneš okom. Ono do èega se najteže dolazi, traje najduže; oni koji zarade svoje bogatstvo, pažljivije se prema njemu odnose nego oni koji ga nasiljede.
   I nemaj straha na pragu svog novog života. Svako je plemenito dostignuæe povezano s rizikom. onaj tko se plaši susreta s jednim, ne može oèekivati da æe dobiti drugo. Sad znaš da si èudo. A èudo ne poznaje strah.
   Budi ponosan. Ti nisi trenutni kapric nepažljivog tvorca koji eksperimentira u laboratoriju života. Nisi rob sila koje ne možeš shvatiti. Nisi izraz nièije sile do moje, nièije ljubavi do moje. Stvoren si sa svrhom.
   Osjeti moju ruku. Æuj moje rijeèi.
   Potreban sam ti.... i ti si potreban meni.
   Trebamo iznova sagraditi svijet.... a ako je za to potrebno  èudo, zar je to za nas problem? Mi smo oboje èudo, a sada imamo i jedan drugoga.
    Nikada nisam prestao vjerovati u tebe, još od onog dana kada sam te iz velikog vala izbacio bespomoænog na pijesak. To je, mjereno na tvoj, ljudski, naèin, bilo prije više od pet stotina milijona godina. Mnogo sam modela, oblika i velièina isprobao, dok nisam, prije trideset tisuæa godina, napravio od tebe savršenstvo. Od tada nisam više ulagao napore da te poboljšavam.
   jer, kako bi itko mogao poboljšati èudo? Bio sam potpuno zadovoljan tobom. Dao sam ti ovaj svijet, i vlast nad njim. Potom sam, da bih ti omoguæio da se u potpunosti iskažeš, još jednom položio svoju ruku na tebe i obdario te moæima koje, do dana današnjeg, nisu date nijednom drugom biæu osim tebe.
   Dao sam ti moæ razmišljanja.
   Dao sam ti moæ ljubavi.
   Dao sam ti moæ volje.
   Dao sam ti moæ mašte.
   Dao sam ti moæ stvaranja.
   Dao sam ti moæ planiranja.
   Dao sam ti moæ govora.
   Dao sam ti moæ molitve.
   Bio sam bezgranièno ponosan tobom. ti si moje najbolje djelo, moje najveæe èudo. Kompletno živo biæe. U stanju si da se prilagodiš svakoj klimi, svakoj teškoæi, svakom izazovu. U stanju si da izaðeš na kraj sa vlastitom sudbinom bez moje pomoæi. U stanju si da protumaèiš ono što osjeæaš ili opažaš, ali ne instinktivno, veæ razumom i namjernom akcijom koja je u datom trenutku najbolja za tebe i èovjeèanstvo.  
   Sigosmo, tako, i do èetvrtog zakona uspjeha i sreæe... jer, dao sam ti još jednu moæ - veliku moæ, kakvu nemaju ni moji anðeli.
   Dao sam ti... moæ izbora.
   Ovim darom, postavio sam te èak i iznad svojih anðela.... jer oni nemaju slobodu da izaberu grijeh. Dao sam ti potpunu slobodu nad vlastitom sudbinom. Rekao sam ti da sam odluèiš o svojoj prirodi, u skladu sa vlastitom voljom. Ni rajski ni zemaljski u potpunosti, Bio si slobodan da dotjeraš sebe u željeni oblik. Imao si moæ da se spustiš do najnižih oblika života, ali i moæ da, ako tvoja duša želi, budeš ponovo roðen u nekom višem, božanskom obliku.
   Nikada ti nisam odrekao tu tvoju veliku moæ, moæ izbora.
   A što si ti uèinio s tom ogromnom snagom? Pogledaj se. Pomisli na izbore koje si napravio u životu i sjeti se sada onih trenutaka gorèine, trenutaka kada bi pao na koljena, samo kada bi mogao ponovo da biraš.
   Što je prošlo, prošlo je.... a sada znaš i èetvrti veliki zakon sreæe i uspjeha.... Koristi mudro svoju moæ izbora.
   Izaberi ljubav.... radije nego mržnju.
   izaberi smijeh... radije nego plaè.
   izaberi stvaranje... radije nego uništavanje.
   izaberi istrajnost.... radije nego odustajanje.
   Izaberi hvalu... radije nego ogovaranje.
   Izaberi da izljeèuješ rane... radije nego da ranjavaš.
   Izaberi davanje.... radije nego kraðu.
   Izaberi djelovanje  ..... radije nego okljevanje.
   Izaberi razvoj.... radije nego trulenje.
   Izaberi molitvu... radije nego kletvu.
   Izaberi život..... radije nego smrt.
   Sad ti je jasno da tvoje nesreæe nisu bile po mojoj volji, jer ti si onaj koji je imao moæ, i sve radnje i misli koje su te odvele meðu ljudski otpad tvoje je, a ne moje djelo . Moji moæni darovi, bili su previše za tvoj slabi karakter. Sad si postao mudriji i plodovi zemlje bit æe tvoji.
   Više si od ljudskog biæa - postaješ sve ljudskiji..
   Sposoban si za velika djela. Tvoj potencijal je neogranièen. Koje od mojih stvorenja, osim tebe, ima moæ nad vatrom. Koje od mojih stvorenja, osim tebe, razumije gravitaciju, koje je stiglo do neba, pobjedilo bolesti, poplave i suše?
   Nikada se više ne ponižavaj!
   Nikada se nemoj zadovoljavati mrvicama.
   Nikada ne skrivaj talente, od danas, pa na dalje!
   Sjeti se kako djeca kažu, "kada budem veliki". A što je to? Jer, veliki djeèaci kažu, "kada odrastem" A kada odrastu, kažu "kada se oženim". Ali, biti oženjen - što je to, uopæe' onda se misao mijenja u "kada udem u mirovinu". A kada i to dođe, osvrnu se i pogledaju za sobom, tada vide da je sve pomeo neki ledeni vjetar i da su, nekako, sve propustili i da je sve otišlo u nepovrat.
   Uživaj danas u današnjem danu... a sutra u sutrašnjem.
   Izveo si najveće čudo na svijetu.
   Povratio si se iz žive smrti.
   Veše nečeš žaliti sebe i svaki će ti novi dan biti izazov i radost.
   Ponovo si roðen.... ali, kao i ranije, opet možeš birati izmeðu  neuspjeha i očajanja, ili uspjeha i sreće. To je tvoj izbor. Samo tvoj. Ja mogu samo da gledam, kao i ranije.... ponosan... ili žalostan.
   
   Veličanstveni Og Mandino, završava Božji memorandum slijedećom porukom.

   Sjeti se, dakle, koja su četiri zakona sreće i uspjeha.
   Nabroj svoje blagoslove.
   Proglasi svoju jedinstvenost.
   Pređi još jeda kilometar.
   Koristi mudro svoju moć izbora.
   I još jedan, da bi dopunio ova četiri. Èini sve s ljubavlju.... voli sebe, voli druge, i voli mene.
   Obriši suze. posegni za mojom rukom, uhvati je i uspravi se.
   Pusti da pokidam tvoj mrtvački pokrov koji te je sputao..
   Danas ti je objavljeno:

                                 TI  SI  NAJVEćE  ČUDO  NA  SVIJETU