Ivan Golub

• Po Chauchardu čovjeku daje njegovu punu dimenziju živo jedinstvo razuma i osjećaja i to na jednom višem nivou koji prevladava razum. Ta sinteza predstavlja istinsku spontanost. Lažna spontanost je prepuštanje automatizmima nižeg mozga-koji je zajednički čovjeku i životinji. Krivnju za lažnu spontanost snosi pogrešno uvjerenje da se čovjek sastoji iz dva odijeljena sloja: animalnog i spiritualnoga; postoji samo ljuski duhovno-tjelesni život. Zato viši mozak kad se javljaju poticaji iz nižeg mozga ''odlučuje treba li zadovoljiti potrebu ili ne i kako. Lažna neljudska spontanost sastoji se u isključivom pokoravanju porivima iz nižeg mozga mimo ili protiv višeg mozga. To ne znači da se treba odreći tjelesnih užitaka, prezirati ih ili ignorirati – takvo ponašanje štetan je grijeh puritanaca.
• „Krivo je  vjerovanje“ veli Chauchard “da svatko može izmisliti svoj vlastiti moral kao da ne postoje opće vrijednosti koje ovise o činjenici da smo ljudi i da se moramo pokoravati ljudskoj prirodi. Svaki moral i svako društveno pravilo u koje se ne vjeruje postaje vanjska prisila koja može biti razorna“.
• Zlo je nešto neuravnoteženo; ono je usprkos svog privlačnog izgleda samo glupost; zlo vlada u ljudskom društvu zato jer ili ljudi nisu slobodni ili se ne znaju razborito koristiti svojom slobodom. Više su bolesnici, slabići, neznalice, nesmotrenjaci nego nevaljalci.
• Biblija definira Boga kao ljubav, i tvrdi kako je čovjek sličan Bogu. Nije li onda „biti ljubav“ u isti mah najljudskije i najbogolikije. Vjernik zna da ono što Bog od njega traži, ono za što je pred Bogom odgovoran jest ta da se ponaša kao istinski čovjek. Neurofiziologija nam potvrđuje da čovjek ne može ispravno htjeti osim ako hoće dobro, kako svoje vlastito, tako i dobro drugih. Grijeh, koji je neposluh Bogu, jest najprije iznevjerenje svom pozivu kao čovjeka;
• Bog želi čovjeka za partnera. Jedino biblijska religija označuje vez čovjeka i Boga kao savez , kao partnerstvo.
• Osjećaj manje vrijednosti nastaje zbog toga što sebe prosuđujemo i mjerimo ne po svojoj vlastitoj normi ili vrijednosti nego po normi nekog drugog pojedinca. Osoba s kompleksom manje vrijednosti nosi u sebi stalnu pogrešku da se bori za superiornost. Težnja za superiornošću dovodi u nemir, uzrokuje frustraciju, a kadkad i neurozu.
• Ljubav ne daje da bi primila; davanje je samo po sebi izuzetna radost. Ali u davanju ona ne može a da ne oživi nešto u drugoj osobi, i upravo to što je oživljeno reflektira se povratno na njoj. Ljubav je moć koja proizvodi ljubav, impotencija je nesposobnost da se proizvede ljubav. Ljubav je aktivna zaokupljenost životom i rastom onoga što volimo. Čovjek voli ono oko čega se trudi i trudi se oko onoga što voli. Onaj tko voli osjeća se odgovornim. Život njegova brata nije samo bratova briga. Respekt znači brigu da bi druga osoba rasla i razvijala se onakvom kakva jest. Respekt je moguć samo ako sam ja postigao neovisnost, da ne moram vladati bilo kim ili izabljivati bilo koga. Ljubav je dijete slobode a nikada dijete dominacije.
• Najosnovnija vrsta ljubavi, koja stoji u osnovi svih tipova ljubavi jest bratska ljubav. Pod tim pojmom podrazumijevamo želju da se unaprijedi njegov život. „Ljubi bližnjega svog kao sebe“ implicira da poštivanje vlastitog integriteta i jedinstvenosti, razumijevanje vlastite ličnosti i ljubav prema njoj ne mogu biti odvojeni od razumijevanja druge ličnosti, poštivanja i ljubavi prema njoj.
• Naša kultura vodi rastresenom i difuznom načinu života. Taj se nedostatak koncentracije jasno pokazuje u našoj teškoći da budemo na samu sami sa sobom. ..ekonomske su vrijednosti počele označavati ljudske vrijednosti. Moderan čovjek misli da on nešto gubi vrijeme kad ne obavlja poslove brzo. Pa ipak on ne zna što da učini s vremenom kad ga tako uštedi – osim da ubije vrijeme.
• Biti sposoban da se koncentriraš, znači biti sposoban da budeš na samu sa sobom- a ta sposobnost baš i jest uvijet sposobnosti da se voli. Ovladavanje koncentracijom zahtijeva da se izbjegava, koliko je moguće, trivijalan razgovor, koji nije autentičan.  Pod lošim društvom ne mislim samo ljude koji su poročni i destruktivni; čovjek treba da izbjegava njihovo društvo, mislim i na društvo poraženih, na društvo ljudi kojih je duša mrtva, ljudi koji brbljaju umjesto da govore i izražavaju otrcana gledišta mjesto da misle. Biti koncentriran na druge znači prvenstveno biti sposoban slušati. Većina ne uzima govor druge osobe ozbiljno, a ni vlastite odgovore. Bilo koja aktivnost, ako je obavljena s koncentracijom, drži čovjeka budnim, dok svaka nekoncentrirana aktivnost uspavljuje čovjeka – a to u isto vrijeme otežava spavanje na kraju dana. Biti koncentriran znači živjeti potpuno u sadašnjosti ovdje i sada, i ne misliti o narednoj stvari dok nešto činim sada. Mentalna rastresenost je često način življenja mnogih ljudi.
• U narcističkoj orjentaciji čovjek doživljava ono što je unutar njega, dok fenomeni vanjskog svijeta  se doživljavaju samo s obzirom na to jesu li za nekoga opasni ili korisni. Biti objektivan, koristtiti se vlastitim umom, čovjek može jedino ako je dosegao stanovište poniznosti, ako se oslobodio snova o sveznanju i svemoći koji su ga obuzimali u djetinjstvu. Taj proces oslobađanja, nastajanja, osovljavanja na vlastite noge zahtijeva jednu osobinu:vjeru. Živjeti u vlastitoj vjeri znači živjeti produktivno. Iz toga slijedi da su vjerovanje u silu (u smislu dominacije) i upotrebe sile suprotne od vjere. Vjerovanje zahtijeva hrabrost, sposobnost da se preuzme rizik, čak da se prihvati bol i razočarenje. Tko god inzistira na sigurnosti i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života, ne može vjerovati. Ljubav je čin vjere i tko god slabo vjeruje, slabo i voli.
• Mi sami ne možemo napredovati do svog vrhunca ako ne izađemo iz samih sebe i ne udružimo sa drugima i tako kroz jedinstvo razvijemo jaču svijest.
• Rad, koji uključuje napor i tegobu, jest zapravo rađanje radosti. Ne možemo svi raditi sve, a život je kratak da bismo se mogli prepustiti slučajnostima. Treba se usmjeriti prema svojim sposobnostima i sklonostima. A onda valja postojano odabirati što vodi k svrsi. Treba zakoraknuti na onu najnižu stepenicu da bi se uspelo do željene visine.
• Psiholog Daco posebno preporučuje uvježbavanje u tome da sami sebe osjećamo, da budemo sami sebe svjesni. Impulzivan će čovjek tako postati svjestan svoje raspaljenosti u diskusijama, te utvrdiiti kako je često pri tom riječ o težnji za dominacijom nad protivnikom. Postajući svjestan svojih gesta čovjek postaje svjestan čitavog svog ponašanja.