Ovih dana će stradati milijuni bundeva (iako su i imitacije od raznih materijla sve vjernije) da bi podržale jedan mit..., koji je bogati zapad sasvim lijepo komercijalizirao...

 

Neću o strahovima i potrebi suočavanja sa njima, što je u korjenu mita o noći vještica...

Više me zanima nešto što bode oči: U bajkama, mitovima, legendama i narodnim pričama još od davnine uvijek isti stereotipi; muškarci su čarobnjaci, a žene vještice..., tek poneki vještac se održao sakriven u kolektivnoj predaji..., dobro sakriven od čistača koji još od Evinog vremena za sva zla okrivljuje ženu...

Zašto je tome tako, odakle takva razdioba i zašto i dalje slijedimo iste stereotipe iako se tvrdi da su lomače davno ugašene...?

Manimo se eufemizama o tome da je vještica samo naziv za vještu ženu koja barata mnogim vještinama i umijećima....

Ne sviđaju mi se ni prizemljivanja na dječju razinu i pokušaj da se sve prikaže kao dio folklora i zabave...

 

U pitanju je moć i borba za moć..., u pitanju su tisućljetna nastojanja ponižavanja žene i strah od žene..., jer ona jest čuvarica života, što jest istinska moć koju joj svakodnevno negiraju i oduzimaju...

 

Kao da proglašenjem vješticom poništavaju tu moć, jer uz sam pojam vještica idu epiteti ružna i zla...

Iako je većinu vremena žena-vještica živjela (i živi) u strahu za svoj život, moramo se ipak zapitati: Koliki je muški strah od toga da se žena ne "prisjeti" svoje istinske moći i time ne poremeti "muški poredak stvari"...