Sva znanja i razmišljanja ponavljaju se u nedogled. Vjerujem da su mnogi od vas imali slična razmišljanja. Ovo je moje vjerovanje, ako nije ispravno ništa se neće desiti. Ne razmišljam negativno, samo se osvrćem na neka zbivanja.

U svjetlosti, neopisivoj ljubavi i miru stvarali smo planove o našem dolasku u život. Sve smo prošli, razradili u detalje puno puta, odlučili da želimo ići u takav život. Pitali su nas  jesmo li sigurni da to želimo. Odgovor je bio da. Na tom putu „Oni“ će bit  sa nama, iako ih nećemo vidjeti, ali pomoći će nam nositi naš izabrani život. Dogovor je sklopljen a mi jedno po jedno stizali u život, onako kako smo odlučili. Ovdje smo se sreli sa osobama koje smo izabrali. (O tom je mnogo pisano, upoznati ste sa time.)

 Što se desilo? Zaborav je sakrio naš dogovor. Ostaje samo nejasna sjena svega. Ili je sve to možda iluzija. Možda živimo u svijetu varke razmišljajući na ovakav način samo da opravdamo sebe i svoj život. U svačijem životu ima mnogo okolnosti koje tvore jednu cjelinu. U tome određeni odabir za nekog može biti dobar, za nekog loš.

Treba se sjetiti koliko nam je lijepih trenutaka donio život. Sreće, smijeha, istinske radosti. Zašto tako malo razmišljamo o tim danima. Neizbježno je sjetiti se loših zbivanja, jer život svima nosi uspone i padove. I što se tada desi. Utopimo se u tuzi i zaboravimo koliko je bilo lijepih trenutaka i kako je život kratak. Da je stvar još gorja naše različitosti, želje i postupci toliko su različiti da ponekad nema ni kompromisa. Kako se osjećamo u tim trenucim. Jadno, ljutito,nemoćno, umjesto da mirno prihvatimo svaku situaciju, svaki izbor i postupak bližnjih. Moramo biti dosljedni, zašto onda boli ono što nam se ne sviđa kod bližnjih. Svojom dosljednošću možemo stvoriti bol drugima kao i oni nama. Znali smo da će biti tako. Zašto sad kuknjava?

Možda ovakva  razmišljanja u nekim trenucima donose utjehu, snagu da se može dalje. Možda su ovakva razmišljanja stvarno  iluzija ...  neka ... volimo jedni druge bez obzira na sve.