Bože,
smatraju nas bezobraznima
i ponešto prostima.
To je, svakako, moguće!
Prepuni smo životne snage i naše se obitelji množe
kao zlo sjeme,
gnijezdeći se pomalo svagdje,
pod krovovima,
na stablima
i u rupama zidova.
O, mi smo proždrljivi.
Sve što nam padne pod kljun,
dobro nam je.
Ali i ondje gdje nema više
ptica,
ondje smo mi.
One svađe u drveću,
uz veliku graju
i udarce krila,
to smo također mi
Tu i tamo
maca poždere kojega od nas,
a drugi ugibaju
ispruženi na leđa,
savivši nožice
na trbušćić,
krila malo rastvorenih
Ali što je to tamo?
Uginuli vrabac.
To ne pogađa suviše,
jer ih ima još toliko
koji poskakuju
po ambaru.
Bože moj,
neka nam naša vjernost
nadoknadi
manjak
protokolarnog duha
i neka bučno naše veselje
malo utješi
sjetno gnijezdo ljudi.
Amen
bglavac
edin.kecanovic
