Samo onaj tko ima istančanu savjest, osjeća vlastitu krivicu i moli za oproštenje.
Egoisti ne mole za oproštenje, jer njih žalost drugih uopće ne boli.
Opraštanje je znak ljubavi, istine i ljudske veličine.
Gdje izostane opraštanje, raste otuđenje, optuživanje, prigovaranja, mržnja.
Gdje opraštanje izostaje, umire ljubav.
Ne daj da krivica opstaje. Odvaži se i zamoli za oproštenje.
"Znam, priznajem, to nije bilo u redu od mene."
To je melem za dušu drugoga. I svojem djetetu moraš priznati nepravdu, ako si mu je učinio;
"Jučer sam bio nepravedan prema tebi, žao mi je."
Tako raste povjerenje i stalno prijateljstvo.