Ovih dana vrijeme se mjenjalo,, bilo sunca, bilo kise, al proljece svoje nije dalo ni korak natrag, sjalo je, mirisalo, cvalo, bujalo i vedrilo sve, koji su ga pratili....No , ljudska priroda je ljudska i okupirana materijalnim, vremenskim, prosloscu, buducnoscu, ponasanjem i ne ponasanjem, i svim osobinama koje imaju plus i minus..

Tako sam i ja samo obicna ljudica , koja dok ne vjezba biti svoja, dok ne vjezba biti u sadosnjosti, biti opustena i prepustena onom necem visem od obicne stvarnosti, upala sam u krug samosazaljenja, straha i placa..Samosazaljenja,, lovila me reuma, ruka mi se rastavljala, da sam uz sve tablete, kreme i volju, ne voljnu, jaukala, jer nije prolazilo...Al, sto, mogla sam se i malo vise posvetiti tjelovjezbi, zaboravila sam, da obicni svakodnevni poslovi mi ne pomazu, razgibati sve moje misice i kosti, kako treba,, pa sam lijenost platila, okrecuci se u snu od bolova...

Strah, ma strah za sve, cim me nesto boli, on se vrati svom snagom,, od obicnog straha za svakodnevicu, za kceri, kako u skoli, kako u drustvu, pa danas se svasta dogada...Razvila sam film, na osnovu svih saznanja sto se dogadaju,, mogle bi se dogoditi bas meni, mojoj djeci i strah buja ko nenoramlni, jer ja ne bi htjela da se sve to dogoi, pa brinem ko luda...Zaboravila sam, da kad se opustim i mislim na sada, na visu silu, kako bolje zna od mene, kako moje misli utjecu na dogadaje,...I sve dok se nisam opustila,, stah je drmao,, e kad sam rekla dosta, jer pocele su i suze, zbog nostalgije, zbog nemoci promjeniti neke stvari sto bi ja uporno, tvrdoglavo svojom silom htjela promjeniti, a ono se ne mjenja, jer kad je sila uspjela sto promjeniti,, da , uspjela je, al brzo se i slomilo sve od nje...

Normalno , kada sam dolje, nije mi dosta same sebe, krecem se prema mojima , blizima i daljima, pa i prema cijelom svijetu,, zasto ovako?..zasto onako.?...i tome nema kraja..., je zna se,,, ono sto se prije dogodilo se,, pa ce se i sad dogoditi, jer sve se ponavlja, ako se ide utabanom putu, ako se krenulo krivo, ,,nema izlaza... suze,, i suze,, za sve,,, za cijeli svijet,,

Poslije osjecaja slabosti, nemogucnost ama bas nis napraviti,, onda je dobro dosao i osjecaj krivnje,,, E, jesam tele , jedno cmizdravo, tu placem, dok treba veceru skuhati, tu placem, dok me moja kcer treba... i normalno,, kuha se , prica se, radi se, al suze i dalje...

I , bas bi bilo dobro, tako nastaviti bojati se, plakati, traziti pomoc,, gurati se nekome pod ruku da me zastiti, ...nis ne trebam raditi,, sve ce drugi napraviti za mene,, a ja cu biti jadna,, jos cu i progutati suze da ih moje kceri ne vide,, ne njih ni slucajno ne zelim rasplakati,, i pred muzem cu se skriti,, pa sto da ja njemu objasnjavam,,, mogao bi ne do Bog,,, reci da je zivot takav,, da ja tu nis ne mogu promjeniti,,, da nema razloga plakati i bojati se...

Ma daj,, neka mene u ovoj sjeni,, zakrilla me u crnilo i cuva me u toplim suzama,, a imam pravo,, nemam pravo,,, ma koga brige,, glavno da se place, tako cu oprati sve ono sto se dogada...

A, crnilo sto se sirilo,, a bolovi sto se pojacavaju, a radost koje nema,, a mir sto je isceznuo,, a nada,,,isparilo sve.... Tako je bilo, sve dok nisam pocela citati clanke na Magicusu,, i vidim , ima nas jos takvih, normalno da nas ima,, pa sve je crno...,citam dalje, savjeti, odrastanje svjesno, samopomoc, i puno lijepih i dobrih stvari,.Sve je to divno, al dok meni ne klikne, dok ne dodem do granice neke, koja ce me dignuti nis...., a onda mi sinu,,,,:O:...pa mogu ja tako do kraja zivota,, . Jel ja zivim neciji, tudi zivot, jel ja zivim ,da placam i za ono sto nisam napravila, zar ja zivim, da nemam bas ni zrnce svijetla, nade u ovom zivotu, zar mi je lijepo ne spavatu u bolovima, zar zelim gutati tablete i jedan dan ici na lijecenja zeludca, zuci, jetre, bubrega i vec cega sve ne...?

Al, znas, moja sestra je lose,, kako se ja mogu veseliti, ako je ona lose,, pa mogu,, jer ako ja nisam vesela, bit cu bolesna kao i ona,,, ako mogu , pomoci cu joj do one granice koju ona prihvaca, do one granice, koliko od srca mogu ,, dalje ne mogu,, ne, preko granica beskonacnosti,, prema tome,, malo vedrine bi ipak pomoglo i njoj i meni,,:-))))))))...Nju bi nasmijalo i popravilo bar jedan tren njenu situaciju,, a ja bi bila sretna , jer sam ju cula da se smije...prema tome..osmjeh...diz se... -Je, pa znas bas susjeda te nes krivo gledala, krivo si nes rekla, druga ti vise ne dolazi, jer si ovo i ono,,,, ma nemoj,,mozda je ona bas tog trena kad me pogledala imala misli uz svog bolesnog sina, a to sto sam govorila,, pa rekla sam ono sto mi je tog trena bilo jako zgodno, a ako je ona to drukcije svatila , to nije moja krivica, ili mozda je, jer sam imala krive misli..Mo, ipak ja s tim nemam veze, sve dotle dok se ne pokrene razgovor o tome, a pokrenut ce se ako je bitno.., prema tome, to nije razlog da budem dolje,,, osmjeh.., diz se.. -A, vis, tvoja najbolja frendica, koju si stekla tu, sto se veselila i izlazila s tobom, druzili ste se iz dana u dan, tvoja kcer je isla s njenom u park, i bile ste ne razdvojne, cak sto vise cijela obitelj se pre lijepo druzila...i .. sad vise ne dolazi, jer ti si ovakva , onakva,, jer tvoj muz,, jer tvoja djeca, jer tvoja kuca,,,,,;Ma, daj!!!!!...Tko zna sto nju muci,mozda bas zeli biti u drustvu, tamo nekih snobova ili ima bracnih problema i ne usudi se sa mnom podijeliti, jer moj brak je tako savrsen, bar ga ona vidi tako...ili vec nesto trece,, pa ako joj se bas i ne svidam,, znadi ima drugo misljenje od mene, zeli nekog drugog drugacijeg od mene,, pa ako ona zeli nekog drugog,, onda i ja zelim nekog drugog, pa ocigledno mi ne bi bilo jako lijepo da mi odbrusi,, Tebe ne zelim, jer se ne slazes, jer glupo cinis, jer glupo mislis...(jer, najvjerojatnije, ako ona drukce misli od mene,, lako bi pod mojim pritiskom popustila i odbrusila,,, na neki nacin mi dokazala da ja nisam ona..)---Pa , zasto bi ja bila ona, zasto bi ja tjerala nekoga u svoje drustvo,, doci ce ako me bude trebala, a do tada imam ja svoj zito, svoju obitelj i puno toga dobroga napraviti, ako zelim...prema tome...diz se...

Da ne duljim,, jos samo , situacija u svijetu,, Boze moj, pa ja nemrem nis napraviti za situaciju u svijetu, konkretno,, ne mogu natjerati velike kompanije da dobre , korisne, zdrave proizvode proizvde i prodaju..Ne mogu zaustati ni jedan rat, vicu ci dosta, urlajuci kako je to ludilo, zvjerstvo,, Ne mogu nikoga nahraniti sa svojim suzama, itd.....

A, sto mogu napraviti,, mogu dati osmjeh,, dizati pozitivnu energiju,,, ako ima mogucnosti,, nekakva organizacija u koju se mogu ukljuciti i nes ciniti, al ako nema , ili, ako nemam vremena jer sam zaokupljena svojom obitelji, svojim poslom,, pa i dalje mogu siriti osmjeh,, ciniti sve sto je u mojim granicama za bolji svijet, za bolje sutra...

Sve to mogu u svojim granicama, al sa suzama ni ne vidim,, sa strahom, ne mogu, jer me strah, sa bolovima sam nemocna,,,, prema tome,, moram prvo pomoci sama sebi, uciniti sve da ja budem dobro,, veselo,, tako ce biti dobro biti i moja obitelj, moja djeca, jer cu biti tu vesela za njih, zdrava i moci cu se snjim igrati, setati,, kuhati, prati..Susjedi ce biti bolji, jer od mene ce dobiti osmjeh, a ne ispitivacki pogled, a onda ce i oni imati vedrije misli, pa ce u skoli, na poslu biti bolje, veselije i tako se siri,, malo po malo... sve do boljeg svijeta...Taj svijet je u meni,, neka se siri veseli, dobri, zdravi ....:-)))))))))))))))