Jedna nježna kap otvorila mi je vrata jednog lijepog dvorca i pustila me da svojim letom sama istražim svaki njegov kutak.

    Na samim vratima toga dvorca odmah sam naletjela na malenog anđelčića koji je stalno pratio nik mkrmar.Nik koji je okružen ljepotom,dobrotom i ljubavlju i koji mi je pružio prekrasnu dobrodošlicu.Jednostavno mi ulio hrabrosti za daljni let.

    Odmah zatim sam naišla na jednu malu običnu curicu koja se veselo ljuljala sa slatkm osmjehom na licu i sa istim takvim osmjehom mi pokazala put za daljni let.Tu sam naišla na neodoljivo maleno raščepušano grintalo, sa šalicom kave u ruci (odmah sam znala da je još u pubertetu) i to maleno grintalo me osvojilo sa svojom iskrenom jednostavnošću.

    Radoznalo sam krenula dalje. I kako sam htjela  da sve brzo preletim, udarila sam u nešto veliko sa čekićem u ruci.Mislila sam da je čekić namjenjen meni ,al on je čekić odložio,zanemario moje kljucanje i poželio mi toplu dobrodošlicu.

   Nastavila sam let i pogled mi je privukao planet sa prstenom oko sebe.Taj planet je pisao priče što se čitaju u jednom dahu ,planet koji me jednostavno oduševljavao svojim pričama i još uvijek me oduševljava.A kako sam često samo noću letjela dvorcem ,od jednog umiljatog mrkvoljupca sam dobila nadimak NPŽ.Taj mrkvoljubac me je kasnije vozio balonom po svijetu zajedno sa jednom pjesmom koja je nedavno ušetala u ovaj isti dvorac.Ta pjesma je odmah začarala sve stanare ,al ja sam je prisvojila kao svoju pjesmu,jer volim je slušati i ugodno je biti u njenom društvu.A...pjesma i ptica oduvijek idu zajedno zar ne?.

    No,dvorac ima i svoju sjenu .Ona svojim plavim slovima mnoge ostavlja bez teksta ,a mene često ostavi i bez daha,kao i jedna dvoimena princeza koja stihove piše na wedovito prepoznatljivo prekrasan način.

    Ali,kao i sve što je napravljeno od ljubavi,tako i ovaj dvorac posjeduje srce.Srce koje je puno ljubavi i znatiželje.Srce koje sa svojom ljupkošću svako jutro budi sve stanare ovog magičnog dvorca...Ima ovdje i jedna vana sa dva s,njene notice me uvijek obraduju kad ih ugledam ispod onog što procvrkućem na ovim stranicama.A nevinašce,koje sada ima drugi lik ,sa nestrpljenjem isčekujem na rivi i obečanoj kavi.

    Letjela sam ja tako danima i danima i najednom (ne znam ni sad kako),sam se spotaknula od jedan broj.A kad je taj broj, uokvirio moj tekst u prekrasan video, osvojio me skroz.Jednostavno me u ovom letenju dvorcem podigao do samog neba.Naučio me puno toga i  još uvijek me svaki dan obraduje nečim novim.Obraduje me svojim osmjehom .(A osmijeh mu je tako sladak da ne možeš a da ga ne cmokneš.)

    I eto ja još uvijek letim ovim dvorcem a neki biserni članci vesele Bibyce kao i druženje s njom mi donesu osmjeh na lice.Jedno sjećanje me razveseljavalo svako jutro i želim da se vrati sa svojim dobrojutarnjim željama.Malenu sa veselim imenom (Happy) uvijek rado susretnem,a kapetana na jedrlici je teško uhvatiti jer stalno negdje plovi po svojoj plavoj džungli.Slavonac isto rijetko navrati jer ima gužvu kod taraba,a mali smišni Splićo, sa neobičnim tekstovima je također našao mjesto u mom malenom srcu.Ljubičica me mirisom svojih slika uvijek raznježi kao i jedan talentirani slikar koji je dio te ljubičice.A tek rođendandanske čestitke..one su jedinstvene.Nitko ih tako ne može ispisati kao snaša iz vojvođanskog salaša.Toliko strpljenja i ljubavi može podariti samo neko ko je prepun božanske ljepote...Ima tu i neko na koga rijetko naiđem u zadnje vrijeme.Netko ko nosi ime naše planete.. i baš mi nedostaje...Ima i netko sa tri slova što me svojim vicevima nasmije do suza,a njene ozbiljne članke čitati treba u miru, riječ po riječ.Tu je i gospon bata iz Rijeke,bez dlake na jeziku,meni isto jako drag.Tu je i dragi kamen sa prepoznatljivim stilom pisanja ,na čijim pjesmama  rado zastanem,a i jedan cvijet koji me je podučio kajkavskom narječju...Genijalni Tav sa svojim komentarima me obori s nogu i s nestrpljenjem isčekujem njegova slova...

    No i ja sam nekom  otvorila vrata ovog dvorca...Jednoj sjajnoj zvijezdi koja nažalost rijetko navrati i jednoj varavoj lavici...

    Sa svojim krilima dotaknula sam još mnoge u ovom dvorcu,al možda nisu spomenuti u ovom članku,al u mom srcu su i oni...

    Nadam se da će mo se još dugo družiti u ovom dvorcu ,ispijati kave,moliti Magicus da nam ispravlja zbrljane članke i da će mo ovo mjesto uvijek doživljavati kao mjesto ljubavi,prijateljstva i slobode izražavanja svojih unutrašnjih nemira i emocija...Kao mjesto slobode izražavanja svoje duše...

   ...Hvala što moj cvrkut još uvijek rado slušate...