Jucer sam pocela pisati o bojama, nes me potaklo i uzeh olovku u ruke i zapoceh, al kak me kompac zezao, brzo sam odustala, a i bilo je prevruce, ma u svakom slucaju, nije islo....;-))Mada sam pisala olovkom, mogla sam nastaviti, no kad nes zeza, ni drugo mi ne pomaze.. No, jutros, prvi clanak od Maje, crvena boja,, pa, mislim , tko tu kome cita misli??..;-)) Sto volim ovaj Magicus, svaki dan mi ispunjava zelje...;-)) i sto mi je danas dan dobar, osmjeh mi ne silazi sa lica, hvala nebesima i vama za to... Boje. Dok sam bila mala, moji su me vjecno oblacili u plavu boju i rozu, a ja ih nikada nisam voljela, niti sam svoje ikad mogla , niti htjela razumjeti sto ih toliko privlaci tim bojama..Mada u plavoj boji osjecam neki mir, neku misteriju..Recimo, kad idem spavati i zatvorim oci, cesto mi je pred ocima tamnoplava svjetlost, tako lijepa, da utonem u san blazeno...A i potocnice su mi najdrazi cvijet, sa tockicom zlatno zute boje u sredini su mi kao cvijece stiglo ravno sa nebesa.Ne razumijem samu sebe,, to je ipak kriv horoskopski znak,, ovo ili ono volim, a opet ne volim... uh, teska sam si sama sebi, jer....Sjecam se jednom netko mi je poklonio crvenu jaknu, osjecala sam kao prava princeza u njoj..I dan danas se sjecam tog osjecaja i velicine jakne i nijanse , zarko crvene boje, toliko sam bila sretna..;-)) Kako sam rasla, bjezala sam od plave, od roze,a i od crvene i priklanjala se zelenoj. Najvise zato sto sam se osjecala jako ugodno u njoj, pa i dan danas.. Dok sam bila u pubertetu, svidala mi se zelena, jer mi je moja prva ljubav izjavio, da se slaze sa bojom mojih ociju, mmm, a poslije uz bez i zutu mi je postalo normalno da je to moja boja..Uklapala sam se u tmurne, crne , sive kapute i nisam odskakala, drecala sa jarkom bojom, tako da sam mogla se i izgubiti u gomili ljudi, nitko me ne bi pronasao.. Ona mi je bila kao zastitnicka boja, osjecala sam se sigurno ususkana u nju...Jednom sam isla na neki pregled kod doktora na zamjeni, hocu reci, moje drage doktorice nije bilo, i on se saleci me upat.., da li pripadam nekoj vojnoj formaciji...;-)) Zbunjeno sam ga pogledala, a on ce, pa te boje su vojne, smijuci se..Pogledala sam si majicu i rekla, pa bas ne volim vojsku...A , on mi odgovori, :"Pa , daj zivni!! Nabaci crvenu boju i bolesti ce pobjeci od nje, a tebi ce izmamiti osmjeh , a mozda jos kome, al to nije vazno, vazno je da se ti osjecas dobro i ondak ti ja vise necu trebati:"..Kad god me nes zabolilo sjetila sam se njegovih rijeci i jedan dan sam si kupila opet crveni kaput iste boje kao onaj kad sam bila mala.. I mogu reci da sam se jako dobro osjecala u njemu, nekako je sve zivnulo.. Zivnula ja, ljudi oko mene, pa se nes pitam da se prebacim opet na tu zivu boju radosti.. A, slucajnost Majinog clanka i moje zelje pisati o ovome me uvjerila . Ljeto je, zive boje su pozeljne i moja prilika za promjeniti se..Idem jos danas kupiti crvenu majicu...;-)))))))))