Ovih dana su svima puna usta Erotske, pardon, Europske unije. Pa, evo da i ja napišem svoje mišljenje o svemu tome. Sinoć se uz glazbu čekao i slavio taj „povijesni trenutak/događaj“ ulaska naše države u Uniju. Lijepa naša, Oda radosti, Carmina Burana. Ako baš moram lajkati, moj izbor je opera. Doduše, nema me tko odvesti na operu, ali od danas mogu biti optimistična – naime, sada imam puno veću mogućnost da na tako velikom tržištu od 10 milijona slobodnih žena nađem onu s kojom ću ispod europskog neba posutog zlatnim zvjezdicama slušati Carminu Buranu.

Čujem danas, „postali smo Europljani“. Možda ja ne poznajem dobro geografiju, možda je Hrvatska do danas bila u Australiji? Pa da, tamo živi puno Hrvata. I sinoć se odjednom sve promjenilo – Hrvati su postali Europljani! Proslava koju su prenjeli svi svjetski mediji koštala nas je najmanje 5 milijuna kuna. E, to je bila mnogo skupa parada.

U zadnje dvije godine zaista sam se načitala svega i svačega o toj famoznoj Uniji. I u svoj toj masi, ima jedan komentar koji je, ako se pita mene, rekao više nego svi ti tekstovi.

„Izgleda da je politička ideja Europe to da Njemačka izravnim ili neizravnim metodama dovede pod svoj nadzor ostatak Europe. A sve je počelo u studenom 1944. godine, kada je Albert Speer sazvao konferenciju na kojoj su se skupili vodeći njemački industrijalci i bankari, a koja je započela rečenicom: "Gospodo, izgubili smo rat, ali njemačko gospodarstvo mora preživjeti...“.

Izgleda da će u novom 3. rajhu zvanom EU narodi s periferije, a posebno "lijeni južnajci", igrati ulogu nekadašnjih UNTERMENŠA, koji su i po vlastitom i po eu-mišjenju nesposobni da sami sobom upravljaju, pa će se njima upravljati iz Brisela kao stokom, na nama je samo da usvojimo sve što nam oni narede ili snosimo kaznene penale ili sankcije.
Na sve to su grci, talijani, islanđani i ostali bili primorani , no jedino su hrvati, po svom dobrom starom običaju, pristali da budu omiljeni kmetovi svih osvajača, no 1000-godišnja genetska selekcija na tupu pokornost od strane velikaša, stranih gospodara i Crkve nije mogla a da ne ostavi tragove; pretvoreni smo polako u marvu, kao deviza opet nam je ponuđen poznati moto "Arbeit mach frei  -rad oslobađa", nude nam se svaki dan novi porezi i to samo za građane (na potrošnju, na plaće, na njihovu imovinu) a ne i na kapitalistički sloj bankara i industrijalaca i njihov svake godine oko 1% veći profit, koliki je obično god. porast "GDP-a", imovinu i dividendu koju izvlače iz ove zemlje. Jedino što je bitno je da oni moraju imati stalni rat profita >0,5%,  pa se onda još jednom svi upitajmo - za koga to naša vlada radi, za građane ili za strane korporacije?“.

It's done. Tu smo gdje jesmo. Više nema povratka.  Sumnjam da će itko pokrenuti referendum za izlazak iz EU, a zašto bismo ga i pokrenuli, kad nas se lijepo pitalo da li želimo ili ne želimo.

Kažu da je povijest učiteljica života. Oni prosvjetljeniji pak kažu da nas je povijest naučila jedino to da iz nje čovječanstvo nije ništa naučilo. Hrvati su dobar primjer za to. Nažalost, pamet nije hrvatski brend, jer da je tako, ne samo da bismo možda digli srednji prst EU (kao Island i Norveška), nego bi mnoge stvari bile drugačije. Ne moram gledati u tuđe dvorište, vidim mnogo toga i tu kod nas.

 Jedan od zgodnih primjera su i one žene iz (valjdaTDR-a) što su mjesecima štrajkale gladju i sl. Sada su otvorile svoju zajedničku firmu i super im je krenulo. Teškom mukom, ali je krenulo. Posao znaju i same su se izborile za bolje. Nisu htjele biti socijalni slučajevi i gladne, pa su se same pobrinule za sebe. Bravo za njih! I Hrvatska bi se trebala naučiti već jednom sama brinuti za sebe, pa onda i nama može biti bolje:

...kad (i ako) budemo smanjili neučinkovitu birokraciju na 1/3 današnje, kad i ako napravimo jasne zakone koji će vrijediti duže od 6 mjeseci pa da investitori znaju gdje idu i koliko će ih što koštati, kad se prestanemo bojati da će netko tko ovdje uloži zaraditi (pa zato je i došao, hello!), kad ljudi umjesto u birtijama pričajuci kako ništa ne valja i kako je sve u banani počnu sami smišljati i otvarati svoje firme i raditi, raditi, radit..., kad inženjeri i majstori (kojih imamo), umjesto što odrade svojih 8 sati gledajući svaki čas  na sat kad će pauza i kraj radnog vremena da idu kući gledati stupid TV, počnu stvarati inovacije i nova radna mjesta, kad lopovi i velike ribe završe u zatvoru, kad studenti počnu studirati ono čega na tržištu rada nema, kad i ako shvatimo da od kukanja i naricanja nema ništa nego si sami moramo pomoći (jer neće doći ni Isus ni dobri vanzemaljci da nas odvede u 5D). Ako konačno odlučimo što hoćemo kao država biti, u kojem smjeru se razvijati, kako ćemo razvijati turizam i industriju, u kojem obimu i koje kvalitete, kad konačno vidimo koliko stručnih i kojeg profila kadrova uopće imamo na raspolaganju i što će nam za dest godina faliti, kad i ako... 

Ali,  to sve moramo sami odraditi. Ako to napravimo, bit će dobro (poljska, ceska, latvija, npr), a ako ne - u govnima smo (grčka, španjolska.).

Puno ''ako“, ali uz drastične  promjene navika i nove ljude – možda.

Ah, Hrvati su interesantna nacija. Ništa im ne valja ali su protiv svega novoga. A vidi čuda,  vremena za ispijanje kava po sat-dva za vrijeme radnog vremena koliko hoćeš. Sve birtije pune. I dok ispijaju kave i pive i pričaju kako ovdje ništa ne valja i da nitko ništa ne radi. Najbolje im ide pljuvanje po svemu i svakomu. Ipak je najvažnija stvar na svijetu tko s kim spava, tko koga smije ženiti, ševiti i to. Tko o čemu, Hrvati o seksu. *ebeš rad! Tko još živi od rada?

Kad bi ljudi umjesto da smišljaju kako da odu na bolovanje, kako da izvuku prijevremenu/lažnu mirovinu, kako da prevare poreznike, kako  da ne plate naručeno, kako da se uvale u državna poduzeća i  u politiku gdje će im narod plaćati njihovu lijenu birokratsku guzicu, kako da izbjegnu matematiku... tu silnu energiju uložili u nešto zaista pametno i konstruktivno, gdje bi nam bio kraj? 

Camilla