...koliko sam puta rekao sebi.,damire vrtis se u krug,to sta radis nije dobro,kad patis ti pate i drugi dragi i nedragi ljudi oko tebe.,sto oces od zivota.,cemu se nadas.,sto sanjas.,cemu tezis..sto ti nedostaje,imas sve..svi su ovi razgovori bili u mom umu između ovakvog damira kakvi je trenutno i nekog mog idealiziranog.,jednostavno um se igra..a zna se da je um dobar sluga a los gospodar..i tako san ja godinama bia pod utjecajem takvih glasova i borbi u umu.,bira liniju manjeg otpora.,bjeza od samog sebe, od odgovornosti.odao se užicima uzivanja trave iako sam znao da tako samo bjezin od problema i da to nije nikakvo rjesenje,cak i kad bi bio u takvom stanju letargije, tupila jos bi se više grizao sto to sebi radim jer je evidentno da je to sve prolazno,i da biram drustvo prijatelja koje mi odgovaraju zbog mojih interesa..to je strasno..sjecam se kako sam komentirao nekog momka koji je svaki dan uzivao u pusenju.,ja sam rekao sebi ovo se meni nece nikad desit..da bi na kraju ja skoro svaki dan i tako 5 godina doslovno se napusavao.,i gubio osjecaj za stvarnost,za svoj zivot..jednostavno sto san vise ceka teze mi je bilo..svega san ja toga bia svjestan al na razini uma,glave...svi kazu pa tako i ja sve je u glavi je to je istina.,al kad kazes ja di pokazes..na glavu?ne...na srce...kad je covjek svjestan srcem dusom svim svojim bicem.,tek onda moze i mora promijenit ono sto je loše i sto ga sputava...samo Ljubav to može...pjesma za kraj---olovka u ruci,pogled na papir.,slijed misli dolazi, neki vir praznine ih lagano odnosi..inspiracija na muci.,o čemu da pišem,što da novo kažem.,o laznoj ljubavi,prolaznoj slavi.,o mojoj zbunjenoj glavi sto se pravi da zna tko sam i di idem..o umu koji je tako promjenjiv,u njegovoj šumi izgubit se je lako.,prolazne ugode donose nove zablude.,gradim kule od pijeska i sve više i više me stiska neko davno sjecanje na bol..zelim bit gol,slobodan od sv- ega.,ma nek me zivot lomi,to su brodolomi mog uma..u mom srcu ima jedan mali brod čija su jedra nebeski svod,di su zvijezde moj dom., jarboli boli me nose sve dalje i dalje do obale mira,di nema vira i hira ispraznih laži....di sam ja...ja..di sam ljubav..Srce se ne boji boli.,Srce sve sto zna, je da  voli ...mama zasto me volis?zato sto te volim.....