Ti li si slatko svjetlo što me ispunja i moga srca tamu rasvjetljuje?
Vodiš me poput majčine ruke, i ako bi me napustio, ne bih više znala ni korak učiniti. Ti si prostor koji okružuje moj bitak i u sebi ga skriva. Iz tebe otpušten u ništavilo se pada, iz kojeg ti na svijetlo uzdižeš. Ti, bliži meni nego ja samoj sebi i unutarnjiji od moje najdublje nutrine, a ipak nedokučiv i neshvatljiv, kojeg ni jedno ime ne obuhvaća: Duše sveti - Vječna Ljubav...