Što je to medicinska hipnoza?

Hipnozom se induciraju transna stanja, takozvana promijenjena stanja svijesti. Stanje transa, alfa stanje počinje u onom trenutku kada za osobu svi događaji u njezinoj okolini postaju nevažni, te se koncentracija okreće prema unutarnjim zbivanjima. To mogu biti različite misli u obliku slika, zvukova, osjeta, emocija, okusa ili mirisa. U transnom stanju osoba je podložna za sugestije od strane terapeuta (liječnika). Sugestije mogu biti direktne ili indirektne npr. preko zamjenskih priča ili metafora. Smisao zamjenskih priča je indirektna identifikacija s osobom iz priče, dok u slučaju uporabe metafora pacijent (njegova podsvjest) sama bira interpretaciju i poruku koju mu metafora pruža. Vrlo je važno naglasiti da hipnoza služi samo u medicinske svrhe, te se nikada ne upotrebljava za manipulaciju ili zabavu drugih; kao što je to slučaj kod showhipnoze (kazališne hipnoze). Hipnoza je dozvoljena samo uz dozvolu pacijenta, što znači da pacijent mora dati svojevoljni pristanak terapiji hipnozom. Često se osobe nakon hipnoze osjećaju drugačije nego inače. Mnogi počnu razmišljati o sebi, svojoj osobnosti i svome životu. Dozvole si da otkriju što žele raditi i što ne, te odabiru vlastita iskustva, prepuštaju se porivima koje bi inače potisnuli i čine nešto novo, nešto drugačije. Tako počnu učiti sami o sebi jer su si dozvolili komunikaciju između svijesti i podsvijesti. Dopustiti komunikaciju između svijesti i podsvjesti moglo bi se objasniti kao odavanje poštovanja integritetu naše ljudskosti i autentičnosti.

O hipnozi...

Hipnoza i trans s jedne te medicina s druge strane su dva pojma koja su od samih početaka nerazdvojivo povezani. Sa stalnim brzim razvojem moderne medicine dolaze do izražaja izvorne metode liječenja, a time hipnoza i trans. Današnji liječnik sve više nadomješta i šamana i medicinara, umjetni lijek prirodnom ljekovitom biljkom te posjet ordinaciji odnosno boravak u bolnici povjerenjem u ljudske snage samopomoći. Pacijent je postao konzument naučenog modela liječenja, zanemario vlastitu odgovornost umjesto da aktivno mentalno sudjeluje u procesu liječenja. Kroz stalno naviranje novih spoznaja u medicini i njenim specijalnostima, sve više dolazi na prvo mjesto obrada dotičnih simptoma u odnosu s osnovnom bolesti. Ipak, ono što često nedostaje jest cjelovit pristup bolesti, prvenstveno psihičkoj uzročnoj komponenti. Svatko vjerojatno zna iz vlastitog iskustva činjenicu da je za određenu bolest na neki način predodređen. Nakon dulje faze gomilanja i/ili emocionalnog i psihičkog preopterećenja može se dogoditi da psiha zahtijeva svoj danak od organizma. Ovo se kod mnogih očituje kroz prehladu koja danima sputava za krevet; kod pojedinca to znači kraj tjedna ili početak bolovanja. Također i nesvjesno koje se prilagođava danom slučaju odnosno mogućnostima ovdje traži svoj danak. Kao što vidimo kod ovog svakodnevnog slučaja, može se utvrditi uzročna povezanost i sa teškim bolestima. Koliko samo često ljudi govore: "Meni je potpuno jasno da je ta osoba dobila infarkt" ili "Nije ni čudo da on boluje od karcinoma". Često i laik može utvrditi vezu između bolesti i određene životne situacije s obzirom na vlastitu psihičku konstituciju. Liječnik zbog nedostatka vremena zanemaruje mogućnost rada na psihičkom planu pacijenta. Ono što dominira je blagajna zdravstvenog osiguranja tako da medicina ne predviđa ovaj aspekt liječenja u njegovoj naknadi. Umjesto toga, pažnja se koncentrira na bolest i simptome kao takve. Lijekovi i terapija su propisani od liječnika, ali samo upoznavanje samog sebe može djelovati na liječenje bolesti u cijelosti.

Pacijent sa vlastitim mikrokozmosom često ostaje nezapažen. Terapija se provodi bez da se pacijenta upozna sa komplementarnim oblicima liječenja. Kroz izostanak identifikacije sa terapijom izostaje i aktivacija vlastitih mogućnosti izlječenja, a time se često neiskorišteno gubi moćan i najefikasniji potencijal u liječenju.

Ovdje stupa na scenu moderna medicinska hipnoza; njen je cilj uvesti pacijenta u određeno stanje transa (promijenjeno stanje svijesti). U tom se stanju otvara mogućnost pacijentu da se sretne i komunicira sa vlastitim nesvjesnim. Na ovaj se način uspijeva upoznati i razumjeti katkad jako dobro prekriven psihosocijalno zastrt smisao bolesti. Ako se to uspije, proces liječenja može krenuti "prema van". Hipnoza kroz ciljane sugestije podupire pacijenta u otkrivanju novih, individualnih strategija rješavanja problema. Nakon toga se može odgovarajuće pripremiti podloga za konzervativnu terapiju, a time i znatno poboljšati njenu efikasnost.

Kroz odgovoran pristup pacijentu "unutrašnjim putem", tj. hipnozom i "vanjskim putem", tj. modernim metodama liječenja možemo razumjeti definiciju zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kao tjelesno, psihičko i socijalno blagostanje. Ulaganje u sebe: Sve više nas je u potrazi za unutrašnjim zadovoljstvom. Različiti ljudi to nazivaju drugačijim imenima: razvoj osobnosti, osobna evolucija, samorazvoj, samo-realizacija, duhovni razvoj ili sticanje uvida u svoje sposobnosti. Literatura na podsjeća da je globalni osobni razvoj pojedinca prema grubim procjenama u porastu te da se povećava svake 4 godine. Razvoj osobnosti u najširem smislu pokriva niz različitih aktivnosti uključujući i meditaciju, jogu, thai chi, gestalt, transakcijsku analizu itd. Svakoga od nas može privući jedan ili drugi razvojni put na različite načine u različito vrijeme. Činjenica da se svi vi danas ovdje nalazite govori da je svakome od nas ovdje prisutnih stalo do osobnog razvoja koji nikada ne jenjava te prati ljude kroz cijeli njihov život.

Što se događa za vrijeme hipnoze?

• promijena percepcije vremena
• transna logika
• pojačana emocionalna komponenta
• pojačana sugestibilnost

Razlikujemo dvije vrste hipnoze direktnu i takozvanu novu indirektnu hipnozu po Miltonu Eriksonu. Direktnom hipnozom služio se u svoje vrijeme Freud te je direktivnim pristupom (npr: ti se sada opuštaš, tvoji očni kapci su sve teži i teži) imao uspjeha u samo 30% slučajeva nakon čega je ustanovio da hipnoza nije efektivna tehnika te se posvetio analizi. Dok indirektnim pristupom dozvoljavamo pacijentu da sam odluči koliko će ići u trans i na kojem nivou će negova podsvjest raditi na unapređenju sadašnjeg stanja kojem je potrebna promjena. Grawe et al. (1994 Str 636f) piše: hipnoza se može integrirati u terapijski pristup bilo kojeg nivoa, kao i u smislu širokih terapeutskih planova - znači postale dio svakodnevnog psihoterapeutskog ili liječničko komunikativnog pristupa pacijentu ili klijentu. Skoro sve liječničke komore u Njemačkoj priznaju medicinsku hipnozu kao drugostepeni pristup uz klasičnu terapiju. Za sada postoji samo na njemačkom govornom području više od 200 KLINIČKIH studija o djelotvornosti hipnoze.

Uporaba hipnoze pri:

• Depresije
• Strahovi
• Priprema trudnice za porod
• Porod pod hipnozom
• Stomatološka ili zubarska hipnoza umjesto anestezije
• Asthma
• Colon irritabile
• Infertilnost
• Amenorrhea
• PMS
• Kronična bol
• Suportivno pri akutnoj boli
• Poboljšanje kvalitete života pri onkološkim oboljenjima
• U sklopu mentalnog treninga za sportaše
• I druge

SjeĆamo li se svega Što se dogaĐalo u hipnotiČkom transu?

Ne uvijek! Razlikujemo induciranu i spnotanu posthipnotičku amneziju. Inducirana je sugerirana po potrebi od strane terapeuta do do spontane posthipnotičke amnezije (zaborava) dolazi bez posebnih sugestija samo po sebi.

Postoji li moguĆnost gubitka kontrole i manipulaciJe za vrijeme hipnotiČkog transa?

Ne! Prije svake terapije hipnozom terapeut ugovara ciljeve rada i u sklopu takozvanog predterapeutskog ugovora dobiva suglasnost pacijenta za rad na jenom ciljanom nivou.

Da li se samo osobe slabe volje mogu hipnotizirati?

Hipnoza ovisi o mogućnosti koncentracije, opširnosti mašte, kreativnosti, povjerenju i otvorenosti prema osjećajima. Također se može reći da osobe sa visokim kvocijentom emocionalne i intelektualne inteligencije lakše stupaju u hipnotički trans.

Dakle radi se o metodi koja nam omogućava spajanje ili put do nas samih, do esencije našeg bića, do one jedinstvene individualnosti specifične za svakoga od nas. Jer nitko na svijetu ne živi isti život, svatko proživljava životni put i okolinu koja ga prati na za sebe osebujan način jer svatko je individua za sebe te ne postoje dva ista puta.