Nikad nisam skrivao da baš i ne volim nogomet. Kao sport me ne oduševljava previše. Uglavnom mi je dosadno gledati kako odrasli muškarci, njih dvadeset i kusur, ganjaju jednu loptu po velikom terenu. Velika popularnost ne znači da se radi o nečem dobrom; na žalost, često je upravo suprotno. Dodajte tome neizbježne financijske makinacije, ogroman novac koji se vrti oko igrača, tipovi sumnjivog morala i ponašanja koji gotovo da vladaju nogometnom scenom, velike količine negativnih emocija, agresije, vandalizma, nasilja… Ne hvala. Ima mnogo boljih načina da čovjek provede svoje vrijeme od praćenja takvih događanja. Također, ima mnogo boljih načina da se bavite zdravom tjelesnom aktivnošću s kojom nije povezana sva sila drugih činitelja koji imaju vrlo upitan utjecaj na vaš duh i tijelo.

S druge strane, nikad nisam skrivao ni svoju ljubav prema sportu i tjelesnoj aktivnosti. Potpuno sam svjestan njenog blagotvornog utjecaja na duhovno područje života. Znam da bez intenzivnih, a često i ekstremnih tjelesnih napora moja unutarnja iskustva ne bi ni probližno bila moguća. Također, znam što je potrebno da netko bude vrhunski majstor u nekom sportu. Takve ljude iznimno cijenim i divim im se. Poštujem njihov talent, ali i odlučnost, hrabrost, i ustrajnost koja je potrebna da se taj talent pretvori u vidljivi rezultat.

Ali, u nekim trenucima nije važan ukus, niti činjenica da se vama nešto sviđa ili ne sviđa. Važno je samo da ste svjesni da se događa nešto iznimno, nešto što će biti teško ponoviti. Usprkos svim repovima koje nogomet vuče za sobom, jednostavno nije moguće ne vidjeti posebnost ovog trenutka. Hrvatska trenutno ispisuje ne samo svoju sportsku povijest, nego i sportsku povijest svih malih naroda. Pokazujemo da se može, usprkos svemu.

Iako se i dalje u tišini bavim gotovo usamljeničkim sportom koji se nalazi na drugom kraju spektra, bez podrške javnosti, bez novaca i u gotovo potpunoj anonimnosti, čestitam i klanjam se majstorima nogometašima koji su ovo postigli. (Uzgred, danas je petak, finale je u nedjelju, iako predviđanja nisu sigurna, ali svi znakovi – ne mislim sad na nogometne o kojima ne znam gotovo ništa, nego na one druge, meni poznate – upućuju da će se nogometni san Hrvatske ostvariti!)

No, osim izražavanja poštovanja i divljenja, razlog za ovaj članak je i činjenica da se sve ovo odlično uklapa u razdoblje kroz koje prolazimo. Vjerojatno ste čitali moje članke o astrološkim događanjima ovoga mjeseca, Marsu i južnom mjesečevom čvoru i pomrčini Mjeseca, najduljoj u ovom stoljeću, zbog čega sam upozoravao na potrebu preventivne mjere, takozvane upaye i zbog čega će se više od stotinu ljudi sakupiti u kriznom trenutku, 27. i 28.7.2018. i provesti upayu.

Zanimljivo je da su emocije koje trenutno vladaju Hrvatskom (i okolnim zemljama jer, koliko vidim, susjedi nas svim srcem podržavaju) savršeno u skladu s potrebnom preventivnom mjerom! Naime, to su borbene emocije, ratničke; emocije sporta, pobjede, ponosa… sve ono što pripada Marsu i što ga potiče na najbolji mogući način. Možda nekome s duhovne strane to zvuči neobično, ali nismo mogli zamisliti bolju emocionalnu podlogu za upayu od ove koja se sada događa!

U srijedu navečer su seizmografi u Hrvatskoj zabilježili podrhtavanje tla u vrijeme kad su postignuti golovi (da, od poskakivanja milijuna ljudi). Jednako tako tresu se i tanahnija duhovna područja, astralni i mentalni svijetovi. Iako vrlo snažni, ti su događaji ipak samo na površini. Upaya će zahvatiti dublje od toga. Također, takvi su događaji ovisni od vanjskih utjecaja (nastaju kao reakacija na nešto izvana, u ovom slučaju nogometni rezultat), dok su dublji unutarnji zahvati samo-odnosni i samo-održivi, neovisni ni od čega drugogo osim od namjere. I to je dio upaye.

Kad sam promatrao astrološke činitelje za ovo ljeto, moram priznati, nisam uzeo u obzir svjetsko nogomnetno prvenstvo.  Zašto i bih, na kraju krajeva – uvijek netko slavi, a netko drugi tuguje. Međutim, dogodilo se da se upaya događa ovdje, u epicentru emocionalnog vrela koji aktivira Marsa na pozitivan način. To znači mnogo; znači da će upaya imati dodatnu snagu i gotovo bez ikakve sumnje neutralizirati krizni trenutak.

Sada sam malčice skrenuo u svoje vode, ali počeo sam s nogometom pa ću s njim i završiti. Možemo imati različite ukuse i životne stavove, ali mislim da se u čestitkama i divljenu onome što se trenutno događa na nogometnoj sceni svi možemo složiti. Zahvalan sam na onome što je nogomet, kojeg eto zapravo ne volim, potaknuo takve osjećaje u ljudima i iskreno se nadam da će barem nešto od njih ostati, da se neće zaboraviti zajedništvo koje se sada osjeća te da će se ono pretočiti i na druga područja života.

 Autor Adrian Kezele

Prenijeto sa bloga Adrian Kezele