Dimitrije Popović: Marija Magdalena, grešnica i svetica
Autor/izvor: Vesna Kusin, kustosica Klovićevih dvoraMariju iz Magdale, toga ribarskog mjesta što će na njezinu životnom putu imati simboličko značenje, Dimitrije je prvi put umjetnički uobličio još u svojim studentskim danima, 1973. godine. Taj nadrealistički izobličen lik Magdalene, negdašnje pohotnice i razvratnice, koja se pokajnički preobratila, u virtuoznu crtežu znakovito pokazuje unutarnju iznurenost potrošena tijela što se odražava na vanjštini nekoć zanosna lica. Taj crtež gotovo je programatski odredio Dimitrijev pristup toj, njemu zahvalnoj, temi u kojoj će neprekidno postojati naboj što proizlazi iz sukoba dobra i zla.
Ali Magdalena će u Dimitrijevu oblikovanju proći sve faze i transformacije od zanosne ljepotice, pa i vulgarne zavodnice preko skrušene pokajnice i ponizne preobraćenice do smirene svetice. On će je pratiti od dna na koje je pala, gotovo zasluživši kamenovanje, do uzdignuća Isusove izabranice kojoj je iskreno kajanje donijelo oprost i izbavilo je iz ljage zla.
Njezina će, međutim, aureola u Dimitrijevoj interpretaciji biti Kristova kruna koju će kao ogrlicu nositi oko vrata. Teret prošlosti uvijek će je pratiti. Stoga neće biti lišena svojih atributa: mrtvačke lubanje i križa, ni onda kada ju Dimitrije prikazuje kao idealizirani lik.
Njezino će tijelo na različite načine biti raspeto tim križem što označava njezin križni put, a istodobno ju povezuje sa Spasiteljem koji joj je svojom milostivošću pružio mogućnost izbavljenja.
Taj križ pun simboličkog značenja probadat će njezino grješno tijelo koje Dimitrije neće lišiti erotskih obilježja. Štoviše, isticat će njezinu tjelesnost i putenost. Naglašavati senzualnost. A potom sučeljavati njezinu nagost s Kristovim simbolima križa, ribe ili krvi. I tako ispreplesti te dvije patničke sudbine koje Dimitrije ponekad stapa u jednu.
Iz Kristovih nogu koje je razvratna pokajnica svojim suzama pokornički okupala, a kosom otrla, tako će izniknuti Magdalenin svetački lik, nerazdvojno vezan uz Spasitelja oko kojega su opletene kose preobraćenice. U tu kosu, koja se istodobno može odčitati kao naznaka erotizma, obilježje pokajnice i simbol duhovne energije, Dimitrije će upletati i lubanju, neizbježnu ikonografsku pratiteljicu Magdalene. Ali će joj pridodavati i ribu, simbolički Kristov znak, naglašavajući tako duboku povezanost Isusa i Magdalene.
Dimitrije će anatomski secirati i Magdalenino tijelo, baš kao što je to činio i s Kristovim, pokazujući tako njezinu, kao i njegovu, patnju kojom je tijelo prožeto. Svatko na svoj način razapet, muci podvrgnut, ostvaruje mistično zajedništvo koje Dimitrije likovno suptilno naznačuje.
Jedno uz drugoga u muci, jedno uz drugoga u spasenju. Kao što ju Isus u najgorem času nije odbacio, tako ga Magdalena u samrtnom trenu nije izdala. Stoga joj se prvoj po uskrsnuću objavio kako bi pronijela Radosnu vijest. Do tog trenutka Dimitrije prati Magdalenu, dakle, od bludnice do svetice koja je obznanila: »Uskrsnuo je.« Ali nije joj tada razotkrio lice.
Tek dvjema gestama tijela, tog tijela koje je prošlo duhovnu transformaciju, naznačio je moguće interpretacije: ekstatični krik ili smirujući šapat, iste snage.
Čitanje! Dimitrije svojim djelima nudi čitanje priče o Mariji iz Magdale, često višeslojno. On ju interpretira na sebi svojstven način, duboko promišljeno, simbolički dočarano, virtuoznim crtežom, vrsnim kombiniranim tehnikama, kolažima i asamblažima, objektima i fotografijama.
Nekad mu je rukopis poetičan, ponekad drastičan, što i odgovara temi grješnice preobraćene u sveticu.
Sve je tu isprepleteno, kao vlasima Magdalenine kose: strast, požuda, tjelesnost, grijeh, patnja, pokajanje, pročišćenost, duhovnost, svetost, mističnost, dramatičnost, java i snoviđenja, život i smrt. Jedan lik, jedna tema, mnoštvo slika - Marija Magdalena, Marija iz Magdale, Marija iz Betanije, »Grešnica iz grada« - svetica.
bglavac
irida
edin.kecanovic
